POBJEDA: Ministarstvo prosvjete ušlo je u reformu svih zakona u oblasti obrazovanja, među njima je i Zakon o visokom obrazovanju. Kako komentarišete ovu reformu?
VUKOTIĆ: To je pokušaj Ministarstva da odgovori na sve veće izazove u obrazovanju, ne samo u Crnoj Gori, već i na Zapadu. I zaista, uložen je veliki trud i napor. Dugo se bavim obrazovanjem, odavno putujem po svijetu – obišao sam veliki broj univerziteta, učestvovao u raspravama i naučnim konferencijama... Polazna tačka svake današnje reforme obrazovanja mora biti priznanje: koncept klasičnog univerziteta je u krizi, koncept univerziteta koji je u sjećanju starije generacije je ozbiljno uzdrman. Novo vrijeme, nove generacije, novi globalni svijet traži i novi univerzitet. To mora biti osnov za svaku reformu... A kada je nešto u krizi, onda je put izlaska u većoj slobodi, većoj inicijativi i pojedinaca i institucija, u većoj inovativnosti, u brzini reagovanja na promjene...
POBJEDA: Na Univerzitetu Crne Gore od ove školske godine studije će biti besplatne. Smatrate li to ispravnim i održivim modelom?
VUKOTIĆ: Ne mogu da kažem da li je nešto ispravno ili ne. Život nas uči da sve što se dobija besplatno – manje se cijeni. Ta logika da drugi brine o meni vrlo je opasna za stvaranje zdravog duha u društvu. To je stvaranje sklonosti ka rentijerskom životu. Uz časne izuzetke, što možemo očekivati od osobe koja tek u 25. godini, kad magistrira, počinje da misli o sebi, jer su do tada o njoj mislili roditelji i država. Neka svako pogleda ko je uspio u njegovoj porodici: oni koji su lagodno shvatali životne obaveze ili oni koji su preuzeli odgovornost za sebe, mučili se. U svakom slučaju, predloženi model traži ne mala dodatna budžetska sredstva. Ona ne treba da budu problem samo ako će dovesti do stvarnog povećanja kvaliteta nastave.
POBJEDA: Zagovornik ste modela studiranja pod istim uslovima za sve studente, kroz kreditiranje. Zašto vjerujete da je taj model uspješniji?
VUKOTIĆ: Svjetska banka koja je analizirala sistem finansiranja u Crnoj Gori je predložila dva modela - ugovor između države i univerziteta (besplatno školovanje) i drugi - studentski krediti koje bi davala država, a studenti bi onda sami birali koji fakultet da upišu. Blizak sam ovom drugom modelu.
Razradili smo model tako da bi svaki student dobio dugoročni kredit (15- 20 godina) sa grejs periodom 3-4 godine, slično stambenim kreditima. Student bi vraćao kredit u fond za visoko obrazovanje (ne u budžet), a iz tih sredstava, po sistemu revolvinga bi se davali krediti za nove studente. To bi vodilo rasterećenju budžeta. Siguran sam da bi ovakav pristup povećao konkurenciju, a ona je ključna za povećanje kvaliteta, jer bi se svi fakulteti borili za studente.
Smanjio bi se i broj onih koji upisuju studije „da bi probali“, ako već neko drugi plaća. Isto tako bi se onemogućila sadašnja diskriminacija studenata privatnih fakulteta koji ne dobijaju ništa iz budžeta.
POBJEDA: Što je to što Univerzitet Donja Gorica razlikuje od državnog ili drugog privatnog univerziteta kod nas „Mediteran“? Kakav je vaš koncept?
VUKOTIĆ: UDG ima i taktiku i strategiju konkurencije sa inostranim fakultetima. Kroz različite metode nastave, kroz manje grupe, kroz individualni rad sa studentima, budimo studenta, podstičemo ga da vjeruje u sebe, da radi. Puno ulažemo u ličnost i karakter studenta, u njegovo vaspitanje i obrazovanje, u njegovo kritičko razmišljanje. Oslobađamo studente straha od autoriteta, bilo čijeg, a razvijamo osjećaj odgovornosti i poštovanja i kulturu ponašanja. Prosto je nevjerovatna promjena u ponašanju, načinu razmišljanja studenta od prve do treće godine. Na tome su nam posebno zahvalni roditelji.
Na UDG vladaju veoma jasna pravila, rekao bih stroga pravila. Naš ugovor sa svakim studentom sadrži oko 80 članova. Tu su do detalja precizirane obaveze i studenta i UDG. Uz to, imamo i Almanah studija – to su prije svega moralni i životni principi koje student treba da uči i poštuje tokom studija. Mi poštujemo misao Imanuela Kanta da se vrline uče. Svaki student tokom studija ima mentora i završi studije sa dobrim znanjem najmanje dva strana jezika.
Kod nas je nastava obavezna, ne formalno već faktički. Studionice su pune... Student je skoro čitav dan na UDG-u, tu ima i uslove i za rad i za odmor, za radionice, za trening. Sportski tereni, sada i bazeni – sve je to dostupno studentima. Nastava se izvodi i na engleskom jeziku, koji je inače i službeni jezik na UDG-u. Za sada imamo nekoliko studenata iz Libije, Španije i SAD, a u toku su pregovori i sa Kinom i Turskom.
POBJEDA: Govorili ste da će Univerzitet Donja Gorica postati prestižna regionalna obrazovna ustanova, a da je misija da postanete prestižan evropski univerzitet. U kojoj mjeri ste ispunili taj cilj?
VUKOTIĆ: To je naša vizija! A svaka vizija traži strpljenje, stalan rad, upornost... Mi smo svjesni pogubnosti crnogorskog mentaliteta, da sve hoćemo preko noći - sada, bez mnogo muke i znoja... Mi postojimo 10 godina, a Univerzitet u Bolonji je osnovan 1088. godine!
Što se tiče regiona – mislim da smo to u jednom dijelu i postali, posebno u dijelu saradnje u oblasti razmjene profesora, studenata, rada na projektima, tražnje za našim studentima. Na međunarodnom nivou takođe imamo dobar imidž. Toliko ugovora o saradnji, činjenica da smo suorganizator događaja na EXPO, da smo, na primjer, u protekla dva mjeseca imali četiri velike međunarodne konferencije na UDG, sa više od 300 učesnika iz Evrope, SAD, Turske...
Svjesni smo da ovakva vizija traži i nove profesore, sa novim shvatanjima i načinom razmišljanja. Na UDG-u ne dozvoljavamo da se krivica i odgovornost za neuspjeh prebacuju na studente. Ovo su generacije koje traže od profesora energiju, iskrenost i posvećenost. Na tome puno radimo na UDG-u. Ali to je proces. Evolucija.
POBJEDA: Planirate li i na UDG-u primjenu modela studija 3+2+3?
VUKOTIĆ: Prosto je nevjerovatno kakva se buka digla oko tih stepenica brojki. I kao da se sva reforma svela na to! Svaki šablon je ograničenje slobode - „Ali, to traži Evropa“, što nije tačno, jer i u Evropi imate različite modele. Ali, da li to traži Amerika, koja priznaje samo četiri godine? Da li to traži Kina, koja takođe traži četiri godine? Australija? Afrika? Ako to bude zakonska odredba, poštovaćemo je.
Bio sam najmlađi, ali i najluđi ministar
POBJEDA: Poznati ste i po tome što ste bili jedan od najmlađih ministara u tadašnjoj reformskoj Vladi Ante Markovića, pred krvavi raspad SFRJ. Zašto Markovićeva ideja nije uspjela?
VUKOTIĆ: Da, bio sam najmlađi, ali i najluđi! Skoro koliko i premijer Ante Marković! Vjerovali smo da ekonomija može spasiti Jugoslaviju. I zaista, taj Markovićev program je bio izvanredan. Ljudi se i danas sjećaju plata iz tog doba... Ja sam radio na Zakonu o društvenom kapitalu, na razvoju preduzetništva i na uspostavljanju novog ekonomskog sistema...
Zašto nijesmo uspjeli? Nijesmo se uklopili u duh vremena: populističko-nacionalne euforije! Sa ove distance bio bih zadovoljan tom reformom ako smo kao društvo u regionu izvukli pouke iz tog vremena! Nažalost, nijesam siguran...
(Pobjeda)
