Činjenica, podvučena žutim: Morčiba je najavila izlazak novog albuma u Podgorici nepunu godinu nakon što je Ros Godfri, multiinstrumentalista i mastermajnd sastava, izjavio da više nikada neće snimiti novi!
Tu apsolutno svjetsku ekskluzivu, loptu bačenu na volej na tri metra pred linijom, crnogorski mediji propustili su da iskoriste prošle subote i prvi je pošalju u svijet. Čak i oni koji su je objavili, zaturili su je negdje usred teksta, kao ne toliko važnu informaciju.
Tako je priča o gostovanju Morčibe, kao bez premca najvećeg svjetskog muzičkog projekta koji je ikada posjetio naš glavni grad, postala pripovijest o nama koliko o njima, a City Groove je prošao kao spektakl koji su domaća publika i javnost dijelom propustili da prepoznaju na pravi način. Šteta - imali su šta da vide.
Đavolski posao
Krenimo redom: Skaj Edvards je prvo u subotu širokim osmijehom okupirala jednu od konferencijskih sala hotela „Centre Ville“, u neočekivano intimnom i neposrednom druženju sa domaćim medijima prije koncerta. Zatim je skoro stidljivo kazala da je ovo prvi nastup Morčibe nakon tri godine.
Prva misao je bila: „Čime, kojom ludom igrom slučaja mi ovo zaslužismo!?“ Da utisak traje do kraja, pobrinuli su se organizatori - City Groove je bio koncertni ugođaj bez presedana u glavnom gradu.
Morčiba je veliki bend. Da bude takav ne smeta mu etiketa londž-baldahinske plažne zabave, niti kora od banane u vidu serviranja recepta za kuliranje u oblaku marihuane. Još bitnije, Skaj i Ros sposobni su i da nakon četvrt vijeka učine da Morčiba bude svježa, što je đavolski težak posao u modernoj muzičkoj realnosti.
Porodična priča
Već od konferencije za novinare, druženje sa Morčibom postalo je intiman susret. Ros i Skaj su vrlo jasno i iskreno govorili o tome kako su, nakon godina mimoilaženja, razlaza, ponovnih susreta i čak sudskih procesa, srećni zbog toga što su tu, baš na pravom mjestu.
- Nikada nijesam ni zbog čega zažalila osim zbog toga što možda ne mogu da zapamtim sve momente na svirkama i u studiju... I one koji će tek doći – kazala je Skaj Edvards.
Ros je potom otkrio da već imaju više od pola materijala za novi album i rekao kako je zaista zadovoljan. Onda se Skaj nadovezala: „Jesmo li? O, baš si divan, prvi put sad čujem to.“
Ovo je još jedan dokaz zbog čega je Morčiba posebna - savršeno uspješno „prodaje“ priču muzičara koji se ne slažu o mnogo čemu, ali kojima je bend porodica i jedini prostor da se ostvare i osjete sigurno.
- Sa nama će svirati moj sin na bubnjevima i suprug koji je od 2000. svirao bas sa Morčibom. Svi su tu u Podgorici. Divno je ovdje. Prošetali smo noć pred koncert i baš sam osjetila da smo na pravom mjestu – govorila je Skaj Edvards uoči koncerta, i to apsolutno nije bila kurtoazija.
Pokazna vježba
Kako je samo sićušno i ranjivo djelovala ova dama koja u 44. godini čuva mekotu pokreta i bistrinu oka djevojčice! Kako je ta velika bina mogla da se sruši, kao talas nad rijetkom karipskom sirenom, kada je malo prije ponoći izronila iz dima vođena laserima, zapjevala „Trigger Hippie“ i još nezagrijanim glasom, na ramenima ponijela svod nad Podgoricom.
U nizu novijih pjesama koje je snimila sa Rosom i starih hitova, većina poziva na ples koje je uputila publici nije naišla na odgovor. Morčiba ipak nije bend koji može da razmrda hiljade ljudi onda kada samo nekoliko desetina okupljenih zna najpoznatije pjesme.
Ipak, to nije bilo bitno. Do kraja svirke, nastup Morčibe postao je pokazna vježba kako treba da izgleda svirka velikog benda. Sa mnogo klase i ukusa, bez imalo utiska da je nešto pretjerano nabudženo. Bila je to samo igra lasera i dima, vođenih glasom i rukom karipske sirene.
Morčiba je izabrala tamo neku Podgoricu, neistraženu teritoriju, jedan stari sportski poligon pod brdom i ljude koje je baš teško natjerati da đuskaju zato što joj je potreban novi početak. Skaj Edvards bila je tu da nas podsjeti koliko muziku i dalje vrijedi živjeti i ljubomorno čuvati - kao neočekivanu i savršeno intimnu uspomenu.
S. STAMENIĆ
FOTO: Ivan Mandić
