Piše:
Vladimir Maraš
Ostalo je još samo malo do reprize džez bajke u Crnoj Gori. Večeras počinje Made in New York Jazz Festival, Montenegro 2017! Njujorčani vježbaju i danonoćnim probama unaprijed se odužuju novoj destinaciji, koja im djeluje potpuno bajkovito.
Kada krećemo na neko putovanje prvi put, svi koristimo blagodeti interneta - Google Maps, YouTube landscapes i slične web umotvorine. Ni Njujorčani nijesu drugačiji. I naravno, svaki kadar Crne Gore koji pronađu na internetu njima izgleda kao prozor u raj.
Samo se pitam kako sada da taj raj koji oni vide predstavimo kao pravi raj, a da nekako zaobiđemo kese pune smeća pored puta, radove na putnoj infrastrukturi u junu kad im vrijeme nije i slične rabote. Ali sakrićemo, kao i prošle godine.
Dakle, kako natuknuh, Njujorčani vježbaju. Dolaze prvi put na neku evropsku, egzotičnu i neotkrivenu destinaciju pa, iako većina ima više profesionalnog staža nego prosječan čitalac ove kolumne godina, ipak žele da budu najbolji mogući! E to je profesionalizam.
Uzalud govorim direktoru festivala: „Ma nema potrebe da se toliko pripremaju, predstaviće kompozicije koje su svirali decenijama...“ Odgovor glasi: „Pa okej, ali njihova stvar je kako doživljavaju koncerte koji se organizuju prvi put na nekom prostoru u njihovoj karijeri... Moraš to da razumiješ.“ Okej. Razumijem.
*****
Kao i prošle godine, ljubaznošću osoblja podgoričkog aerodroma, svi gosti festivala proći će kroz ubrzanu pasošku kontrolu (da ne kažem VIP tretman) u dolasku i povratku, zahvaljujući našem partneru Renault Alliance iz Podgorice. Voziće se sigurno, udobno i bezbjedno u novim „renault“ vozilima. Sviraće onako kako samo oni znaju na instrumentima marke Yamaha, a studio Dragutinović upregnuće na obje scene skoro pa maksimum svojih kapaciteta da bi nastupi izgledali onako kako i zaslužuje muzika i virtuoznost umjetnika koji dolaze u Crnu Goru.
Ljubaznošću uredničkog tima, dozvoljeno mi je da ovaj pasus posvetim partnerima i pokroviteljima festivala bez čije pomoći sigurno ne bismo mogli da realizujemo ovakvu džez bajku u Crnoj Gori.
Strateški partner festivala na tri godine je The Capital Plaza. Pokrovitelji su: Ministarstvo kulture, Hipotekarna banka, Ministarstvo održivog razvoja i turizma i Centar za kulturu Tivat. Ne manje važni jesu i prijatelji i partneri festivala Glavni grad Podgorica - Sekretarijat za kulturu i sport, Ambasada SAD, Opština Tivat, crnogorska Nacionalna turistička organizacija, hotel „Centre Ville“, Yamaha, Toshiba/Termoinženjering, Hard Rock Cafe i Ethno Jazz Club Sejdefa. Medijski pokrovitelji su Pobjeda, RTCG, Antena M i TV Vijesti. I to je to. Četa je mala, ali odabrana.
Malobrojni, vi koji možda ne znate zbog čega sva ova frtutma: na koncertima u Tivtu večeras na Ljetnjoj pozornici i u nedjelju, 11. juna u atrijumu The Capital Plaza u Podgorici, nastupiće: Mike Stern - gitara, Alex Blake - kontrabas/bas gitara, Jerome Jennings - bubnjevi, Sharon Clark - vokal, Wayne Escoffery - saksofon, Yaacov Mayman - saksofon/ewi, Joao Barradas - midi harmonika, Vasil Hadžimanov - klavir/klavijature, Aleksandar Grujić - klavir/klavijature, Rick Swann - truba, Šule Jovović – gitara... I još poneko...
Svaki koncert imaće svojih specifičnosti, jer je to tako u džez muzici. Iskreno vam preporučujem da ovu priliku ne propustite. Ovu kolumnu i pišem u Tivtu, gledajući u more... Nedostaje malo vrhunskog džeza, ali samo do večeras. Koga zanima, malobrojne preostale ulaznice može da kupi još danas, do početka koncerta, na biletarnici Ljetnje pozornice. Pa, dobrodošli.
*****
Kuriozitet ovogodišnjeg festivala predstavlja i takozvani „srednji koncertni dan“. Ove godine je osmišljen kao cjelovečernji koncert Vasila Hadžimanova i njegovog benda u subotu, 10. juna u Ethno Jazz Clubu Sejdefa, na novoj adresi u Ulici Stanka Dragojevića broj 10. I šta se dogodilo? Četiri dana prije koncerta, sve ulaznice su rasprodate! Jednostavno, tek tako, nema više.
Da izvučemo neki logičan zaključak... Zatupljivanje je stvar interesa velikog broja medija koji se bore za „rating“, „share“, „peak“ i slične rabote. Naravno, što veći neki od navedenih, time veća i zarada. Umjetničku muziku - džez, balet ili operu - niko ne pominje. Zato je važna bajka zvana Made in New York Jazz Festival u Crnoj Gori. I da se borimo i za neke druge bajke. Na primjer, za kulturu. A pikovi, šerovi i rejtinzi neka su nam samo zdravo.
