Fudbal

Jun je omraženi mjesec za "hrabre sokole"

Još tri dana ostalo je do duela Crne Gore i Jermenije. Situacija je jasna, pobjeda donosi mnogo i olakšava posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo, remi ili poraz do maksimuma komplikuju put do baraža.
Jun je omraženi mjesec za "hrabre sokole"
Portal AnalitikaIzvor

Ali, osim stoje Jermenija već jednom protiv Crne Gore pokazala da nije ekipa koja se „sklanja” protivniku, ta tradicija „sokola” u junskim terminima dodatno upozorava. U prethodnih 10 godina, od kada postoji ova reprezentacija, u nijednoj utakmici igranoj u junu Crna Gora nije pobijedila. Četiri takmičarske i četiri prijateljske, a učinak šest poraza i samo dva remija.

“Ne sviđa mi se to, ali nijesam bio selektor u to vrijeme. To je loša tradicija, ali ćemo pokušati da napravimo sve kako bismo je prekinuli”, kazao je prije nekoliko dana selektor Ljubiša Tumbaković, a slične poruke imali su i igrači prije i nakon prijateljskog meča sa Iranom u nedjelju. Uglavnom se kao razlog za loše rezultate u junu navodio umor i prekid takmičarskog ritma nakon završetka sezone, mada često nije bilo ni sreće da se neke utakmice riješe na pravi način. U svakom slučaju, jun je omražen mjesec kada je riječ o crnogorskoj reprezentaciji, a ovo je podjećanje na takmičarske utakmice u prethodnih deset godina odigranih baš u tom terminu.

Remi na Kipru

U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine, Crna Gora je igrala jedan meč u junskom terminu. Bilo je to gostovanje u Larnaki, protiv Kipra (2:2). I nije dobro počelo, domaćin je igrao mnogo bolje i do poluvremena imao dva gola prednosti (2:0). Ipak, u nastavku je ušao Dejan Damjanović i na debiju u dresu Crne Gore pokazao o kakvom igraču se radi. Postigao je dva gola, a ko zna što bi bilo da prije toga Mirko Vučinić nije promašio penal, lako niko tada ovaj remi nije okarakterisao kao neuspjeh, pogotovo što je reprezentacija dobil Damjanovića, izgleda da je bio pokazatelj za neka dešavanja u budućnosti.

Propuštena šansa

Mnogo veće posljedice imao je duel protiv Bugarske u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. godine. Crna Gora je, predvođena Zlatkom Kranjčarom, u taj ciklus ušla sjajno i 4. jun 2011. godine dočekala je kao lider. Optimizam je tih dana bio na vrhuncu, pogotovo što je isti protivnik savladan devet mjeseci ranije i to u gostima. Znalo se da bi pobjedom „sokoli” praktično osigurali baraž, ali nije išlo sve tako lako. Pune tribine, paklena atmosfera i vrućina u Podgorici dočekali su reprezentaciju čiji je selektor tada bio Lotar Mateus i nije se desio željeni rezultat. Bez obzira na vodstvo koje je Crnoj Gori donio Radomir Đalović početkom drugog poluvremena, Bugari su izvukli remi (1:1) i tako ostavili domaćina da negdje drugo traži bodove. Pronašao ih je u pretposljednjem kolu, ali dalje od baraža nije mogao.

Šok i nevjerica

Poraz (4:0) od Ukrajine u Podgorici (7. jun 2013) najbolniji je i najteži poraz u deset godina postojanja ove reprezentacije. Sve se tada namještalo „sokolima” da naprave odlučujući korak ka plasmanu na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Osim što su upisali odličnih 11 bodova iz pet utakmica i iza sebe imali bezrezervnu podršku navijača, odlično su i ušli u utakmicu pred punim tribinama stadiona u Podgorici. Već u uvodnoj fazi meča, Vučinić je imao šansu kakvu on promašuje jednom u 100 slučajeva i, nažalost, desio se taj jedan. Krajem prvog poluvremena povrijedio se Stevan Jovetić i to je bio uvod u propast. Da situacija bude još gora, Crnoj Gori je i remi bio dobar, ali je ogromna i bespotrebna nervoza učinila svoje, u drugom dijelu su crvene kartone dobili Savo Pavićević i Vladimir Volkov, što su iskusni i kvalitetni Ukrajinci znali da iskoriste. Brnović i Savićević kasnije su pričali da su radili sve kako bi na poluvremenu smirili igrače, ali bez uspjeha…

Zanimljivo, nepuna tri mjeseca prije ovog meča, Crna Gora je odigrala tako dobro protiv Engleske (1:1) da su mediji na Ostrvu pisali da odavno neko nije tako nadigrao „gordi Albion”. Nepuna tri mjeseca kasnije, oslabljena Crna Gora je, nakon veoma dobre igre, bila nadomak pobjede nad Poljskom u Varšavi (1:1)…

Ibrina kazna

U kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo u Francuskoj, Crna Gora je u junu gostovanja Švedskoj. Ovog puta, zahvaljujući prilično lošim rezultatima u grupi (uključujući baklju protiv Rusije), „sokoli” nijesu imali previše šansi da naprave nešto veliko. Pogotovo jer su u Solnu, predgrađe Stokholma, otputovali bez Vučinića, Jovetića i Marka Baše.

Tako oslabljeni, u prvih pola sata meča napravili su tri stopostotne šanse i sve tri promašili. Ubrzo je stigla kazna, Zlatan Ibrahimović pokazao je kako iskusne ekipe kažnjavaju greške protivnika, dao je dva gola, jedan je bio djelo Markusa Berga i Šveđani su rutinski odradili meč. Kasnije je Damjanović pogodio sa bijele tačke za 3:1.

Četiri poraza u četiri prijateljska meča

U prijateljskim mečevima u junskom terminu Crna Gora je upisala sva četiri poraza. Počelo je utakmicama na Kirin kupu u Japanu, gdje su „sokoli” poraženi od domaćina (2:0) i Kolumbije (1:0), mada je tada ekipa bila veoma oslabljena, bez ijedne zvijezde u timu. U junu 2015, Danska je bila bolja od Crne Gore (2:1), golom iz nepostojećeg penala. Posljednji poraz stigao je u nedjelju, od Irana u Podgorici 2:1.

Arena

Portal Analitika