"Niko te ne uči kako će biti kada budeš slavan. Poslije 'Američkog žigola' život mi se promijenio i na bolje i na gore. Bio sam mlad i ljudi su odjednom znali ko sam. Samo sam želio da radim. Nisam o sebi mislio kao o bogatom i poznatom. Nisam bio zainteresovan za to".
"Majka i otac su bili u braku duže od 70 godina. To je jedan od onih brakova kakvim sam težio, ali kakve nisam uspio da održim". (Gir je bio u braku sa Sindi Kraford i Keri Louel). "Svaki udah otvara novu mogućnost. Volim to što starim. Moj otac je još živ i ima 95 godina. Um mu je bistar i fizički je malo sporiji, ali se i dalje kreće. Težim takvoj vrsti dugovječnosti. Jasno je da nisam fizički fleksibilan ili snažan kao kad sam bio dječak, ali mislim da sam mentalno fleksibilan".
"Džulija Roberts i ja ćemo uvijek biti povezani. Snimanje 'Zgodne žene' je iskustvo koje se ne zaboravlja i koje je u potpunosti zavisilo od Gerija Maršala, reditelja, koji je u taj film pretočio svoje srce, dušu i osjećanja. Umro je prošle godine i sada, kad pogledam unazad, mislim da smo svi na setu na neki način projektovali njegova osjećanja dok smo stvarali film".
"Danas je teško biti žena. Ako se desi neka radikalna promjena u narednim godinama, do nje će doći zbog postojećeg ženskog pokreta. Žene gledaju na život dugoročnije i šire, a muškarci vide samo ono što je direktno ispred njih".
"Meditiram svaki dan. Kontinuitet u toj aktivnosti je nešto što mi je potrebno i što želim. To je vježbanje strpljenja i posvećenosti sopstvenom umu. Većinu nas niko ne podstiče da to radimo. Samo imamo površan odnos sa svijetom".
"Kad je riječ o tehnološkom napretku, mislim da su stvari izgledale bolje prije 30 godina. Previše radimo, da bismo imali vremena da razmišljamo o tome šta znači biti čovjek. Trenutno ne koristimo činjenicu da imamo tehnologiju, kako bismo sebi olakšali živote". "Često umem da odlutam i bavim se nečim što je samo moja stvar. Pomalo sam sanjar, što nervira moje prijatelje. Sve što me odvaja od tendencije da sebe shvatam preozbiljno, sve što zaustavlja hladnoću i tjeskobu, koje me odvajaju od ostatka univerzuma, smatram dobrim stvarima".
"Muškarce uče da ne budu suviše emocionalni i mislim da je to pogrešno. Meni nije teško da zaplačem. Posljednji put mi se to desilo prije dva dana kada sam pomislio kakvi ljudi mogu da budu. Kako starim, tako moj temperament postaje sve mekši. U meni više nema bijesa. Sve je na neki način sagorjelo. Nije loše da stvarno osjećate stvari, umjesto da ih zakopavate".
