Kada se ovi podaci uporede sa statitikom u prvim godinama korišćenja ovog instituta evidentno je da se on sve više koristi u crnogorskom pravosuđu. Naime, samo u periodu od novembra 2010. godine, kada je zaključena prva nagodba ovog tipa, do kraja 2014. godine u crnogorskim sudovima izrečeno je ukupno 65 pravosnažnih presuda na osnovu sporazumnog priznanja krivice.
Advokat Ratko Pantović ocjenjuje za Pobjedu da će se u praksi ovaj institut primjenjivati sve više, ne samo zbog efikasnosti krivičnog postupka nego i zbog mogućnosti okrivljenog da pregovara o kazni i drugim vrstama sankcija pri čemu njegova prava neće biti uskraćena.
Efikasniji postupak
Pojašnjavajući suštinu sporazumnog priznanja krivice advokat Pantović je kazao da se njime krivični postupak u značajnoj mjeri rasterećuje na način što ga čini procesno ekonomičnim, bržim, pa time i efikasnijim. On je naglasio da se zaključenim sporazumom smiju povrijediti prava oštećenog. Prijedlog o zaključenju sporazuma o priznanju krivice može uputiti tužilaštvo, ali i okrivljeni i njegov branilac.
– Nakon upućivanja predloga tužilac i branilac mogu pregovarati o uslovima priznanja krivice pri čemu sporazum mora biti zaključen u pisanom obliku i potpisan od obje strane. Predlog za sporazumno priznanje krivice se mora podnijeti najkasnije na prvom ročištu za održavanje glavnog pretresa – pojasnio je Pantović. On je naveo i da postoji razlika u odlučivanju u zavisnosti u kojoj je fazi prijedlog podnesen. – Ukoliko se podnosi prije podignute optužnice, podnosi se predsjedniku vanpretresnog krivičnog vijeća, a nakon podizanja optužnice predsjedniku sudećeg vijeća. U svakom slučaju, okrivljeni u potpunosti priznaje krivično djelo za koje se tereti – navodi Pantović.
Primjena instituta
Advokat Pantović naglašava da primjenom ovog instituta ne smiju i ne mogu biti povrijeđena prava oštećenog s tim što sporazum mora biti u skladu sa interesima pravičnosti. Sud može sporazum o priznanju krivice odbaciti, odbiti iliusvojiti. Predlog se odbacuje ako je podnesen nakon prvog glavnog pretresa, a takođe i ukoliko na ročište po predlogu nije pristupio uredno pozvani okrivljeni.
– Sporazum o priznanju krivice usvaja se ako okrivljeni svjesno i dobrovoljno prizna krivično djelo za koje se tereti. Pri tome priznanje okrivljenog mora biti u skladu sa dokazima sadržanim u spisima predmeta. Okrivljeni mora izjaviti i da je potpuno razumio posljedice zaključenog sporazuma i da se odriče prava na žalbu. Ukoliko to nije slučaj, sud donosi rješenje koje se odbija – kazao je advokat Pantović.
Od lake povrede do držanja oružja
Potparol osnovnog državnog tužilaštva, državna tužiteljka Danka Ivanović Đerić kazala je da se praksi najčešće zaključuju sporazumi za krivična djela-laka tjelesna povreda, prevara, napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti, nasilničko ponašanje, nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija, nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi. Evidencije pokazuju da u većini slučajeva nagodbe zaključuju osobe muškog pola.
-U 2015. godini sporazum o priznanju krivice je zaključen sa jednom osobom ženskog pola, u 2016. godini sa tri osobe ženskog pola, dok u 2017. godini, do danas, ni sa jednom osobom ženskog pola nije zaključen sporazum – kazala je tužiteljka Ivanović Đerić.
Samo za terorizam i ratne zločine nema nagodbe
Izmjenama Zakonika o krivičnom postupku, koji je stupio na snagu avgusta 2015. godine, sporazum o priznanju krivice važi za sva krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti osim za djela terorizma i ratnih zločina. Time je prostor za primjenu ovog instituta značajno proširen. Dotadašnje zakonsko rješenje propisivalo je da se nagodba može zaključiti jedino za krivična djela za koja je maksimalna kazna zaprijećena do 10 godina zatvora. (Pobjeda)
