Piše: Milan KNEŽEVIĆ
Licemjerstvo kao dominantna karakterna crta političke scene u Crnoj Gori svoj najizopačeniji oblik dobilo je u pokušaju bjekstva jednog broja lidera parlamentarnih partija od inicijative udruženja rusko srpsko crnogorskog prijateljstva “Slovenski most”, koje je svim parlamentarnim partijama uputilo predlog da razmotre mogućnost usvajanja deklaracije o ukidanju sankcija Rusiji, koja bi bila upućena Vladi na odlučivanje.
Umjesto da se lideri parlamentarnih partija izjasne o ovoj inicijativi, koju su dobili istog dana kao i DNP, oni su pokušali da, isturajući svoje nižeešalonske lakeje i baštovančiće, pobjegnu od izjašnjavanja. Pritom, vrlo jadno i jalovo, čine sve da preko profesionalno neostvarenih urednika u pojedinim novinama, falsifikujući činjenice, predstave DNP kao partiju koja će ovom inicijativom uslovljavati formiranje vlasti u Herceg Novom, kao i opstanak opozicione vlasti u drugim opštinama.
Zbog toga javno pozivam Aleksu Bečića, Miodraga Lekića, Dritana Abazovića i ovlašćene funkcionere u SNP-u, da saopšte da li su za to da se u svim lokalnim parlamentima usvoji deklaracija o ukidanju sankcija Rusiji, koja bi bila proslijeđena Vladi na odlučivanje, jer je ta inicijativa upućena njima, i samo su oni nadležni da se izjasne o njoj. I da mi sa aspekta zakona i Ustava objasne šta je sporno u ovoj inicijativi, koju su dobili isto kao i ja, i kako je moguće slične deklaracije donositi u pokrajinama i regijama Italije, Mađarske, Njemačke i Francuske, koje, uprkos sankcijama sa državnog nivoa, ostvaruju ekonomsku saradnju sa Rusijom, a u Crnoj Gori bi to bilo kriminalno i protiv interesa građana.
Očigledno je ključni problem što se za podršku ovoj inicijativi mora prvo pitati američka ambasadorka i Hojt Brajan Ji, a u međuvremenu, dok ne pronađu adekvatno obrazloženje, puno korisnih nejasnoća, stvoriti masovnu histeriju kako DNP planira sabotažu izbora Katića u Herceg Novom.
DNP nikad nije, niti će uslovljavati bilo kakav opozicioni dogovor, ali će insistirati na poštovanju programskih principa, za razliku od onih, koji su lokalnu vlast doživjeli kao privatni biznis, u koji im niko ne smije dirnuti. Zato im ovom prilikom i saopštavam, dok sam ja na čelu partije, niko nam neće iz tzv. američke opozicije i Soroševih tabloida određivati smijemo li podržati incijative koje bi trebalo da omoguće priliv investicija, razvoj lokalnih samouprava, i koje korespondiraju sa interesima građana Crne Gore.
Oni koji su navikli da po mišljenje idu u ambasadu i kad treba podnijeti amandman o zaštiti kućnih ljubimaca, koji tajno šalju signale Rusiji, a javno bi zajedno sa NATO-m krenuli na Moskvu, ne mogu me pokolebati u vođenju principijelne politike, od koje ni za pedalj nijesam odstupio. I, što se mene tiče, oni mogu nastaviti sa zabijanjem glave u pijesak kad god se spomene Rusija, Srbija, NATO, srpski jezik i crkva. Ja svoju glavu ni pred kim nijesam spuštao, pa neću ni u ovom slučaju.
Posebno me ne dotiču komentari SDP-a, jer to uopšte nije opoziciona partija, već klimakterična korumpirana politička raspuštenica, koju je napustio Đukanović, i koja sad krizira, jer se na njihovom nekadašnjem institucionalnom koritu sad maste kadrovi Ivana Brajovića. A to, što je nekadašnji predsjednik Skupštine OEBS-a, koji je "mirio" Rusiju i Ukrajinu, na crnoj listi Rusije, zajedno sa Milom Đukanovićem, može da bude vrlo korisno Krivokapiću, jer ako ih nekad zadrže na nekom od ruskih aerodroma imaće dovoljno vremena do povratnog leta da "počnu ljubav ispočetka".
A kad SDP spomene moju “nazadnost”, to doživljavam kao kompliment, jer dolazi od stranke, koja jedina u Crnoj Gori ima potpisan sporazum sa ISIL-om, čiji su borci dobili specijalan otpust kako bi na Kongresu SDP-a podržali pravu stranu istorije Ranka Krivokapića.
Zato još jednom pozivam Aleksu Bečića, Miodraga Lekića, Dritana Abazovića i ovlašćenog predstavnika SNP-a da se izjasne da li su za ukidanje sankcija Rusiji, i ako jesu, šta su spremni da urade po tom pitanju. A Krivokapić može samo da se izjasni koliko mu nedostaje Đukanović.
