Kompletna i prava slika o Željku je negdje između strasti i proračunate profesionalnosti, hladnokrvnih odluka i beskrajne vjere u ljude, pogleda od kojeg drhte ruke najboljih šutera i osmijeha koji cijepa mrežice. U njegovom imeniku ima mjesta i za turskog predsjednika Erdogana i za staru ekipu u Pržnu. Čekali smo ga četiri dana, do šmekerskog opravdanja: „možda je lakše osvojiti Evroligu nego se snaći na smartfonu“.
“Ma kakvi, nema „gašenja“, evo u srijedu smo igrali prvi meč plej-ofa sa Tofašom. Nije ni ovo prvi dan odmora, sad ćemo da popričamo pa idem na trening, onda putujem sa timom za Bursu jer nas čeka revanš u petak i borba za titulu. Sve je to ovaj posao koji volim. Ali, uvijek ima vremena za prijatelje i one koje smatram da su moji”, kazao je Obradović, a obećanih deset minuta se bez problema pretvorilo u pola sata razgovora za Arenu.
ARENA: Da li Vam je potrebna mala distanca od košarke, kad sve prođe, kad ste na tronu i kad nema neke eventualne greške
vrijedne preispitivanja?
OBRADOVIĆ: U suštini je ista priča svake sezone. Kratak odmor je nešto što je potrebno samo da bi se na pravi način pripremili za nove, drugačije pobjede. A ostalo je još mnogo toga da se pobijedi, nauči…
ARENA: Mnogo puta ste ovih dana isticali jaku vezu svih u Fenerbahčeu igrača, stručnog štaba, uprave, navijača. Da li je Fener, kada pogledate u prošlost, sredina najbliža idealnoj za vas?
OBRADOVIĆ: Svaka sredina je zahtijevala taj specifičan period prilagođavanja, upoznavanja ljudi, građenja povjerenja. Ponosan sam jer smo Fenerbahče, koji nije bio veliki u turskim košarkaškim okvirima, učinili evropskim velikanom. Podrška predsjednika Jildirima je uvijek tu. Nevjerovatno je koliko ovaj klub znači milionima ljudi u Turskoj. Uspjeh i osvajanje Evrolige su kao svoj osjetili i milioni drugih Turaka. Tada znate da ste uradili nešto dobro.
ARENA: S obzirom na to da su Istanbul i Turska sa nestrpljenjem čekali prvu evroligašku titulu da li su veći pritisak imali igrači ili Vi?
OBRADOVIĆ: Znali smo da nas sve to čeka od starta sezone. Ali sam od početka ponavljao svima, ono što sam davno naučio: pritisak postoji samo u Vašoj glavi i nigdje drugo. Teško je pobjeći od toga, ali jedna skladna, kompaktna cjelina može to da pobijedi.
ARENA: Da li je u ovakvoj Evroligi teže bilo doći na fajnal-for nego trijumfovati na njemu?
OBRADOVIĆ: Fajnal-for smo prosto dočekali dugoročno zdravi, bez kadrovskih problema, sa kontinuitetom u radu. Ali bilo je i na fajnal-foru u Istanbulu grešaka na terenu. Ponosan sam jer ih je bilo jako malo.
ARENA: Koji su ciljevi pred Vama, prije nego napustite trenerski posao?
OBRADOVIĆ: Rano je pričati o titulama, tako ne funkcionišem… Oprostiću se samo i jedino onda kad osjetim da mi ovaj posao nije ona najveća strast i da ne ulažem sebe kompletnog u njega.
ARENA: Kada se osvrnete na karijeru, šta je prema Vašem mišljenju najveća zaostavština Željka Obradovića u svijetu košarke?
OBRADOVIĆ: Eh, teško mi je da pričam o meni, uvijek ističem koliko je ovo sveobuhvatan posao. Toliko detalja, taktika, psihološka priprema, dugoročni i kratkoročni ciljevi, planiranje, psihologija, organizacija… Iznad svega toga je bitan odnos povjerenja i bliskosti u timu. Spremnost da igramo i žrtvujemo nešto jedni za druge, da priznamo grešku, da oprostimo, da uvijek gledamo dalje, napred. Ono ljudsko je jako bitno u mom shvatanju igre.
ARENA: Kad pogledate unazad deset godina ili četvrt vijeka, koliko ste promijenili sopstveno shvatanje igre?
OBRADOVIĆ: Mijenjam ga svakodnevno, učim, stičem iskustvo, težim tome. To je jedini put ka uspjehu.
ARENA: Jednom ste pomenuli da ste se u košarku zaljubili gledajući prenose mečeva Evropskog prvenstva…
OBRADOVIĆ: Tako je, Evropsko prvenstvo 1973. Barselona i moj Čačanin Kićanović u dresu Jugoslavije. Dovoljno za veliku ljubav.
ARENA: Mogu li se na sličan način nove generacije fanova ,,navući“ na košarku, igra se ipak promijenila…?
OBRADOVIĆ: Ovako ću Vam reći: nema ljepšeg dokaza za to od lica one dece, desetina hiljada njih, koja su širom Turske pred video-bimovima i na trgovima pratili mečeve fajnal-fora. Imaće košarka novu generaciju pravih košarkaških zaljubljenika, vjerujte.
ARENA: Dopada li Vam se novi format Evrolige od ove sezone, 30 ligaških utakmica?
OBRADOVIĆ: Apsolutno! Sami vidite koliko je interesovanje navijača, pune dvorane, prenos fajnal-fora u više od 200 zemalja, pa silno interesovanje tokom sezone na društvenim mrežama… To ne može da ne valja.
ARENA: Dopada Vam se sve to, a trenerima je mnogo teže da se pripremaju za oko 90 utakmica tokom sezone?
OBRADOVIĆ: E, ali zato je igračima lakše, više igraju, a manje treniraju! (smijeh) A za mene je podjednako bitno ono što pružimo na utakmici i na treningu. Baš sad krećem na jedan… Čujemo se i vidimo. Na ljeto, znate Pržno, ono moje mjesto mira…”, zaključio je Željko Obradović.
Poziv Erdogana
ARENA: Turski mediji su kao udarnu vijest prije dva dana objavili da Vas je zvao predsjednik Erdogan, da čestita titulu Fenerbahčea. Da li je to istina?
OBRADOVIĆ: Ovog puta je zvao predsjednika kluba Aziza Jildrima i čuli smo ga, uputio je meni kao nekom ko dolazi sa strane čestitke i zahvalnost u ime cijele zemlje. I to mnogo znači, kada osjetite da ste bitni i svetu mnogo širem od košarkaškog. Imali smo i prevodioca tokom razgovora. Uz sve čestitke i lijepe riječi bliskih ljudi, sa naših prostora, iz Španije, Grčke, imam i ove u Istanbulu… Sve to učini da se osjetite srećnim.
Bošina energija
ARENA: Kako vidite kvalitet crnogorske reprezentacije pred nastup na Eurobasketu u septembru?
OBRADOVIĆ: Veliki kvalitet je tu, ali jako, jako je bitno da imate sve igrače zdrave, spremne i na okupu. Samo to je neki preduslov, da se uspjeh ostvari. Ali znate, imate jedan veliki dodatni adut. To je stručnost i velika energija selektora Bogdana Tanjevića, kojem želim uspjeh, sreću, da ostvari ono što je naumio.
Sigurno stižem na odmor u Pržno
ARENA: Kako sebe čuva Željko Obradović? Da li je to onaj čamac ribolovca na Moravi kod Vašeg Čačka, ili nešto drugo, Grčka, Španija, Italija…?
OBRADOVIĆ: Imam ja jedno mesto kod Vas u Crnoj Gori kojem se uvijek, uvijek vraćam. I moji prijatelji dobro znaju da je to Pržno. Prošle godine nažalost nisam bio i zaista šteta… Mjesto onakve ljepote i biti tu sa prijateljima, ne treba meni ništa više. I evo nek me drže za riječ oni moji, sigurno stižem ovog ljeta, na odmor u Pržno.
Arena
