Kako samo prazno i tupo zveči tamnica života iz koje je nedavno, sa omčom oko vrata, pobjegao Kris Kornel. I to od glasova ljudi koji su - kakve ironije i apsurda - tog jutra svjetskim medijima pričali o „potpuno neočekivanoj smrti“... Kako tragično zvuče njihove riječi... Gotovo kao nehotično priznanje krivice. Ili znak da uopšte nijesu ozbiljno shvatali Kornelove pjesme svih ovih godina.
Svijet koji je napustio Kris Kornel je onaj u kom je, pod šifrom „ekskluzivno“, na naslovnici londonskog Dejli mejla objavljena fotografija vrata hotelske sobe u Detroitu u kojoj je oduzeo sebi život.
Prometej grandža
To što Krisa Kornela i nakon smrti pogrešno kalupe i mistifikuju, taman kao i za života, tako se uklapa u niz apsurda koji su decenijama čerečili grandž-Prometeja, okovanog svijetom koji je odbijao da bude bolji. Onaj vrisak u famozne četiri oktave, označen kao jedan od najljepših i najmoćnijih glasova moderne muzike, utihnuo je kada je Kornel konačno odbio da mu grabljivice kljucaju jetru. Za njega nema poraza u bijegu iz rđavog kaveza („Rusty Cage“).
Za pjevača takve glaščine, koji je prvo napravio sasvim solidnu hevi-metal karijeru prije nego što je sa pjesmom „Black Hole Sun“ uplovio u mejnstrim, nekako se očekivalo da prihvati status rok-šamana. I ukalupi se u šablon zvijezde, poput Roberta Planta kom se divio još kao dječak. Još kad se u jednačinu ubaci i ljepota antičkih prikaza Orfeja – očekivanja su sasvim jasna. Ipak, Kornel to ne da nije želio, već nikako nije mogao.
Ne radi se samo o priči o odrastanju djeteta, koje je već u 12. godini u milionskom a ipak provincijskom Sijetlu prošlo kroz pakao heroinske zavisnosti. Prosto, grandž je takav - utočište za momke sa beskrajnim i bezrazložnim nedostatkom samopouzdanja. Mjesto boravka za sve kojima je u putovnici pisalo da ne prihvataju ovaj svijet, niti mu pripadaju.
Krug sa Kobejnom
Kris Kornel bio je veliki zato što su njegov glas i lake, jednostavne riječi činili da poruka beznadežno neprilagođenih ne zvuči samosažaljivo. Muzika Soundgardena je baš te 1994, kada je album „Superunknown“ pokorio planetu, bila protest i čin frontalnog nastupanja armije od samo jednog čovjeka. I miliona sličnih, koji su se lako prepoznali... Zato su i shvatili Kornelovu smrt tako lično.
Kornel je oduzeo sebi život na isti dan kada i Ijan Kertis, ali to nije uticalo na mnoge da prestanu da pominju paralelu sa Kurtom Kobejnom koja je počela mnogo prije smrti frontmena Soundgardena. Smjelo koriste činjenicu da je početak Kornelove popularnosti nastupio nekoliko sedmica nakon suicida pjevača Nirvane kako bi njegovu smrt označili kao „zatvoren krug“ za veliku grandž-priču.
Sve je to manje bitno od najjasnije paralele - načina na koji je muzika bila jedini izlaz i svjetlo u mračnoj tamnici i za Kobejna i za Kornela. Nije potrebno mnogo da se to shvati... Dovoljna je samo prelijepa melodika najpopularnije pjesme „Black Hole Sun“, koja je dostojna klasičara, da se osjeti kako je Kornel gasio vatre olujnih misli.
Igračka-plačka
Kris Kornel bio je svjestan da mu karijera već dvije decenije klizi, vučena gravitacijom vremena koje traži novo i drugačije. Postao je omiljeni gost talk show emisija i artista za obradu velikih pjesama, od Boba Marlija do Bitlsa. Skoro bez izuzetka najavljivali su ga tek kao „pjevača najvećeg glasa među...“ Kakva je to samo uvreda za pjesme koje je pisao.
Već godinama taj najljepši ram od četiri oktave nije uspijevao da dobije dostojnu sliku. Čak i solidan, povratnički album Soundgardena iz 2012. godine nije uspio da bude približno relevantan kao ploče iz sredine devedesetih. Kornel je svjedočio kako grandž vene u očima mnogih, i to poput jogunaste klinačke zabave, igračke-plačke koja se brzo zaboravi.
Tek je smrt otkrila koliko je Kris Kornel očajnički priželjkivao onu zoru crne rupe. Izvještaj autopsije i izjava udovice, koja ne prihvata da je otac tako mogao da iznevjeri djecu, jesu samo podsjetnici koliko je grandž stvaran i koliko boli. Koliko je tu oko nas i u nama.
- Sve što sam govorio istinski sam mislio. A sve što sam dao jeste ono što mi je bilo potrebno - pjevao je Kris Kornel u pjesmi „Slaves&Bulldozers“. Baš ovu stvar sa početka karijere, odabrao je da otpjeva posljednju, na zadnjem nastupu. Ništa, ali baš ništa osim tih riječi nije potrebno da se shvati šta se desilo iza vrata one hotelske sobe u Detroitu...
S. STAMENIĆ
Link:
Rusty Cage – https://www.youtube.com/watch?v=pBZs_Py-1_0
Slaves and Bulldozers - https://www.youtube.com/watch?v=AEM-1kKcg7g
FOTO: mediad.publicbroadcasting.net
