Piše: Vladimir Maraš
Vele da dan mature, u šta spada i večernja proslava generacije u nekom od restorana ili hotela uz muziku i igru, jeste jedan od najvažnijih u životu. Dan kog se svi sjećaju. Dan radosti, suza, dobrog druženja i prvih cigareta koje se, umjesto iza žbunova oko škole, pripaljuju za stolom razrednog starješine. Dan kada klinci postaju odrasle osobe.
Nekada se znalo da je restoran Sportskog centra „Morača“ bio lokacija za takve događaje. Sada to nijesu proslave nego eventi.
Lepeza lokacija za takve i slične namjene svakodnevno se proširuje. Vozni park je uvijek posebno setovan u ove svrhe, pa ćete vidjeti maturante koji pristižu vozilima posljednje generacije. Mi smo nekada išli pješke, nogu pred nogu, preko visećeg mosta do parka, pa onda zajedno do sportskog.
*****
Sjećam se, tih godina šef restorana u Sportskom centru „Morača“bio je gospodin Cvetko. Kao mlađahnog srednjoškolca, zvahu me neke starije kolege da odsviram nekoliko maturskih večeri u tom objektu. Imao sam 16-17 godina, pa mi je sve leglo kao super džeparac. Dakle, svirao sam u bendu koji je zabavljao moje vršnjake.
Ostalo mi je u sjećanju da je šef Cvetko poslije ulaska maturanatadobro podviknuo i rekao da moli za malo pažnje. Objasnio im je pravila ponašanja, šta se događa ukoliko neko iskoči van njih, poželio ugodno veče i lijepo druženje i povukao se u ćošak iz kog je nonšalantno pratio situaciju.
Svirali smo EKV i Azru, ali i sladunjave bosanske pop standarde poput Crvene jabuke, Merlina, Plavog orkestra i sličnih izvođača. Naravno, pred kraj druženja bilo je i narodnjaka, ali sjećam se da smo dominantno svirali pop rok. Tada jugoslovenski, sada eks-jugoslovenski. Tada nije bilo turbo folka. Tada nije bilo nasilja. Tada smo, koliko-toliko, bili normalno društvo.
*****
Prije neki dan, reče mi jedan čo'ek, maturanti su u dvorištu škole proslavljali završetak školovanja. I to uz bakljadu dostojnu neke od tribina velikih evropskih stadiona, uz trubače i svadbarski repertoar.Pomenu mi i „kićenje“ trubača novčanicama zelene boje. Usred školskog dvorišta.
Sjutradan, pročitah u medijima, jedna proslava mature u Nikšiću nije mogla da prođe bez upotrebe vatrenog oružja i, srećom, samo ranjavanja. Dakle, neko je na matursko veče krenuo sa ljevorom. Đavo je ponio šalu izgleda. Dokle smo ovo došli? Ko je odgovoran? I do kada će sve ovo biti samo jedna u nizu nevjerovatnih vijesti koje su nam odavno postale svakodnevica?
*****
Imam utisak da su ovi „detalji“ rezultati dugogodišnjeg srozavanja sistema vrijednosti koji živimo. Posljedica uticaja medijske zajednice na društvo. Jednostavno, ovo je ono što smo sijali četvrt vijeka, asadaga žanjemo.
I niko da se kritički osvrne na ove činjenice, niko da podigne glas, niko da pokaže odgovornost. Pa neće biti valjda da se urušavanje o kom govorimo dogodilo samo od sebe - spontano?
Nekada marginalni modeli ponašanja sada jesu postali mejnstrim. Folk je legitimisan u pop, a ljevor na maturskoj večeri pretvoren u „must have“ detalj.
Normalno je uključiti TV prijemnik u sasvim pristojna doba i slušati Daru Bubamaru kako podučava o muzici. Normalno je čuti ispovijest starlete koja priznaje da je diplomu „završila“ preko tatinog prijatelja i suštinski je ne zanima da se bavi poslom za koji ju je kupila. Hoće da se zanima estradom. Tu je ipak najbolja lova.
Mediji nas tjeraju da saosjećamo sa starletom kojoj su greškom ugurali kineski silikon u debelo meso, pa je jedva pretekla. I još nas savjetuje da ipak u životu obratimo pažnju na neke druge vrijednosti jer, shvatila je, ipak knjiga jeste važnija od silikona. Nakon tog iskustva će i ona drugačije. Ne zamjerite mi... Meni je ovo posprda sa zdravim razumom.
*****
Paralelno sa maturskim proslavama, prethodnih dana obilježili smo i 11 godina nezavisnosti - opet na svoj način. Muzički recidiv jugoslovenstva, između ostalih, i grupa Regina. Nijesam siguran ni da su članovi ovog benda i sami svjesni da još postoje, ali ipak - eto ih na proslavi jednog od najznačajnijih datuma novije crnogorske istorije. Prilično improvizovano, uz nedostatak ozbiljne državne organizacije.
Progutali smo i informaciju o otkazivanju nastupa pijaniste Ratimira Martinovića sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom u Beogradu, uz jasno iskazan revolt o stanju u crnogorskoj kulturi.
Ne znam za vas, ali shvatio sam daje vrijeme za reakciju - ozbiljnu, sistemsku, zajedničku. Potrebna je konsolidacija snaga i zdravorazumskih ljudi koji znaju o čemu pričam da bismo u godinama koje slijede imali šta da slavimo. I da način na koji slavimo bude dostojan datuma koji se slavi.
