– Skupština mora biti više uključena u proces evropskih integracija, po mnogim osnovama, a prvo i osnovno – moraju svi poslanici biti u njoj – poručila je Đurović.
Proširiti nadležnost
Ona je istakla da nadležnosti odbora moraju biti pojačane u oblasti praćenja integracionog procesa, a dinamično izvještavanje Vlade o svakoj fazi transparentno propraćeno na istoj adresi.
– Sva dokumenta vezana za proces pregovora treba da budu javna, posebno pregovaračke pozicije (primjer Srbije danas). Podsjetiću i da je sama pregovaračka pozicija Crne Gore o pregovorima sa EU, koja je predstavljena 29. juna 2012. godine, bila zatvorena za javnost do marta 2014. godine, za razliku od EU pozicije, koju ste mogli naći na internetu već dan nakon pregovora – istakla je Đurović.
Ona je podsjetila da je u godinama uoči referenduma, već početi proces evropskih integracija, kako je kazala, „snažno podržavao neponovljivi projekat obnove crnogorske nezavisnosti“.
– Startovalo se sa njemačkom markom i 56 carinskih stopa. Prvo smo formirali institucije (Skupštinski odbor za evropske integracije i Ministarstvo za ekonomske odnose sa inostranstvom i evropske integracije), pa počeli različite i ne baš uvijek jednostavne pregovore u trouglu Srbija, EU, Crna Gora. U periodu državne zajednice, evropske integracije su svojim snažnim efektom prelivanja uticale na odredbe tzv. Ekonomske povelje iz avgusta 2004. godine u korist jačanje ekonomske posebnosti i nezavisnosti Crne Gore. Veoma je bilo važno, u tom periodu, snagom argumenata i vještinom pregovaranja izboriti se za samostalno pristupanje STO. Sljedeći korak je bio tzv. „dvostruki kolosjek“ u pregovorima sa EU oko prvog sporazuma koji je uredio naše odnose (Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, SSP). Izborili smo se i za veće izdvajanje sredstava iz tadašnjeg programa CARDS, sa kvote državne zajednice, na direktnu pomoć reformama u Crnoj Gori. Bilo je to vrijeme posebne energije, kada se sve nekako radilo prvi put, uspostavljala su se prva koordinaciona tijela i osvajali novi integracioni izazovi – podsjetila je Đurović.
Dobra dinamika
Prema njenim riječima, Crna Gora je nakon referenduma, rasterećena političkih blokada procesa pristupanja, nastavila proces integracija dobrom dinamikom.
– Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju nastavili smo da definišemo na neformalnoj rundi pregovora sa EU već deset dana nakon referenduma. Pregovori su išli glatko i SSP smo potpisali sa tadašnjih 27 država čanica EU u istoj sedmici kada je, oktobra 2007. godine u crnogorskoj Skupštini izglasan Ustav. Uporno smo se borili za pravo da predamo zahtjev za članstvo u EU, što je učinjeno decembra 2008. godine, iste godine kada smo i dobili prvi Nacionalni program pristupanja Uniji. Decembra 2009. godine ostvarili smo viznu liberalizaciju i mogli konačno dostojanstvenije putovati po zemljama Šengena sa crnogorskim biometrijskim pasošima. Poslije velikog administrativnog projekta Upitnik, zasluženo, postali smo zemlja kandidat za članstvo u EU u decembru 2010. godine – kazala je Đurović.
Ona je istakla da je trebalo „tačno 18 mjeseci da se izborimo za otvaranje pristupnih pregovora sa EU, juna 2012. godine, gdje se bitka vodila u oblasti političkih kriterijuma i vladavine prava, što nas prati i danas“.
– Pretpristupna podrška postala je značajnija i realizovani se mnogi korisni projekti kroz IPA programe u Crnoj Gori, gdje prosječno jedan odsto BDP-a godišnje dobijamo od našeg najvećeg donatora – istakla je Đurović.
Ona smatra da činjenica da je za gotovo pet godina pregovora otvoreno, kako je rekla, čak 26 pregovaračkih poglavlja predstavlja dobar rezultat, „čime smo dobili ambiciozne ciljeve ispunjavanja čak 83 tranzicione mjere u oblasti vladavine prava (23 i 24) i 59 mjerila u drugim oblastima“.
– Zatvorili smo, kao i Hrvatska svojevremeno, i Srbija danas – (samo) dva poglavlja iz oblasti nauke i istraživanja, i obrazovanja i kulture. Nijesu to razvojne oblasti za jedno društvo koje treba potcijeniti, samo je malo pravne tekovine EU, pa se lakše „ispregovaraju“. Zemlji ostaje da sama uredi oblast obrazovanja na svim nivoima koji će dati kvalitet i bolju međunarodnu poziciju ovog sektora. Tako da u tim oblastima ima još dosta reformskog posla, a i mnogi programi Unije – još uvijek su skromno zastupljeni u Crnoj Gori – dodala je Đurović.
Što nije bilo dobro
Gordana Đurović smatra da je Crna Gora, kako je kazala, „čestim mijenjanjem formi ključne institucije zadužene za proces pregovaranja, izgubila dijelom institucionalnu memoriju, snagu tima i samu dinamiku“.
– To se ogleda i u diskontinuitetu u ključnom dokumentu monitoringa reformi: nakon NPI 2008-2012, koji nijednom nijesmo uspjeli revidovati, dobili smo PPCG 2014-2018, koji je trenutno PPCG 2017-2018. pa bi optimisti mogli zaključiti da ćemo do kraja sljedeće godine sve završiti – kaže Đurović.
Ona je ocijenila da smo „previše proširili pregovarački front, sa ciljem da sva poglavlja otvorimo, a da smo malo posustali sa dinamikom zatvaranja, kako kaže, ne samo formalnog, nego suštinskog“.
– Da li su u pitanju finansijska ograničenja, tiho aktiviranje Klauzule o balansu, zamor od pregovora ili nepostojanje „velike slike“ i „finansijske slike“, možda će vrijeme pokazati. Možda i neće, ako EU politički odluči, u nekom momentu, da sve ubrza i apsorbuje naše nespremne administrativne kapacitete, pa da se unutra sređujemo. I to je mogući scenario, ali nosi rizik da se tamo nađemo nespremni, te da ne budemo sposobni da učestvujemo u punom kapacitetu i u rashodnoj strani budžeta EU (da povlačimo sredstva za brži razvoj, što je jedan od glavnih motiva članstva za manje razvijene evropske zemlje) – dodala je Đurović.
(Pobjeda)
