Taman kad sam pomislio: „Evo prođe još jedan Eurosong, pa ćemo se okrenuti redovnom životu i temama“, shvatio sam da su odjeci ovogodišnjeg ESC takmičenja prevazišli standardni rok trajanja. Društvene mreže crnogorskog web neba i dalje značajno bruje o neočekivanoj pobjedi mladog Portugalca Salvadora Sobrala i nastupu crnogorskog predstavnika.
Poslije ovogodišnjeg takmičenja i te kako ima prostora za jednu, ne samo muzičku već i psihološku analizu iznenadne pobjede kompozicije koju je delegirao Portugal.
*****
Nivo čiste emocije pokuljao je već u prvim taktovima kompozicije „Amar Pelos Dois“ („Ljubav za nas dvoje“). Prije nego što je vokalni solista preuzeo ulogu, po aranžerskom „ulasku“ u pjesmu dalo se zaključiti da stvar obećava. Razvoj, melodija, harmonska i aranžerska rješenja, „mostovi“ i dinamika - sve su to pogođeni segmenti jednog ovako znalački spakovanog proizvoda. Nakon tako svedene matrice, Sobralu je ostalo samo da bude svoj, a to je podrazumijevalo iskrenu emociju, skromnost i dobro pjevanje. Uspio je.
Autorka kompozicije je Salvadorova rođena sestra, Luiza Sobral. Studirala je i diplomirala na bostonskoj džez akademiji Berklee College of Music, jednoj od naprestižnijih u svijetu, što se i te kako čuje.
Kada je Salvador, koji ima 27 godina i isključivo iskustvo pjevanja po barovima, ušao u evrovizijski krug pakla, od njega se nije mnogo očekivalo. Štaviše, čak i u fazi polufinala, kotirao se u debelo posljednjoj trećini „šešira“. Konstatujem da je i naš predstavnik bio na istoj startnoj poziciji. Šta se dogodilo?
Dogodio se fenomen koji bih nazvao „evrovizijski prasak“. Jedan nepretenciozan kompozitorski uradak, bez ikakve takmičarske ambicije (osim one podrazumijevajuće - lične, kreativne), isključivo snagom emocija, bacio je na koljena kompletan ESC establišment. Što je još važnije, bacio je na koljena vaskoliko carstvo „ESC fanova“ širom Evrope. Većina ni sada ne kapira šta se dogodilo. Ko je onaj čovjek, zašto onako pjeva i, pobogu, kakva je ono pjesma?
Činjenica je da nekima Sobral liči na Spasioca, čovjeka koji sada na leđima nosi teret čitavog muzičkog svijeta i nade u bolju budućnost muzike. Jasno mi je kako je njegovoj pobjedi, tačnije, našem kolektivnom oduševljenju doprinijela i činjenica da je od četrdesetak ponuđenih pjesama, pomena vrijedno svega tri - na sto jada i četvrta. U moru kreativnih bespuća kojim ESC putuje godinama, Sobrala smo doživjeli još značajnije i iskrenije. Zato je njegov trijumf mnogo važniji od „neke tamo“pobjede, koja bi bila još jedan „ESC piece of shit“.
*****
Jagoda je pala na šlag kada je stigla dobro skrivana informacija. Neposredno nakon završetka Eurosonga, objavljeno je kako Sobral čeka presađivanje srca. Navodno, informacija o njegovom ugroženom zdravstvenom stanju bila je van domašaja medija zato što su Sobral i njegov tim željeli da slave muziku, a ne da kupe poene na račun sažaljenja. Sada razumijemo da je to bila prava odluka. Da je Sobral stvarno zaigrao na kartu sažaljenja, značajno bi se umanjila veličina njegove pobjede.
Dakle, ovdje više nije riječ o pobjedniku Eurosonga. Ovdje govorimo o poruci, ideji, ljubavi i esenciji muzike kao umjetnosti, koju ostali učesnici ne žele da ponude ili jednostavno nemaju kapaciteta. U moru kiča, jeftinog i prizemnog amaterizma koji nam se prodaju kao vrhunski art na ovom takmičenju (čast zaista rijetkim izuzecima), Sobralov nastup jeste resetovanje sistema - vraćanje na „fabrička podešavanja“. Do čega će to dovesti, vidjećemo naredne godine. Predviđam stihiju kompozicija sličnog karaktera jer, bojim se, ovo će postati novi trend. No, kao i svaki trend, biće i taj kratkog daha.
*****
Kada već kao mala zemlja imamo interes da budemo vidljivi na najvećoj evropskoj muzičkoj bini (šta god mi mislili o tome, ne zaboravite da je to festival javnih servisa, a ne država Evrope), mora se napraviti jedan, rekao bih, logičan red poteza.
Prvo, raspisati međunarodni konkurs za kompoziciju i tekst. Zatim oformiti mali tročlani ili petočlani tim muzičkih stvaralaca „s pedigreom“ i prepustiti im odluku. Nakon odluke, shodno karakteru kompozicije, ista komisija treba da predloži nekoliko izvođača, od kojih se bira jedan, uz podršku (saglasnost) Javnog servisa.
Potom kontaktirati nekog od svjetski priznatih aranžera i muzičkih producenata (mislim da neće biti mnogo skuplji od postojećih). Nakon toga, oformiti kreativni tim za ESC nastup. Uvježbati, poći i predstaviti se kao ozbiljna zemlja. Kraj. U tako koncipiranom projektu, potpuno sam nezainteresovan za rezultat. Ali razmislite... kada se sve uradi kako treba, znalački, iskreno i profesionalno, onda je to-to. Tako je uradio Sobral.
Piše:
Vladimir Maraš
