Došlo je doba godine kada sjaj, glamur i filmski skandali spakuju kofere, napuste raštrkane domove i doputuju na najprestižniju destinaciju filmofila – Kanski festival. Prethodnih godina, prije dolaska na francusku rivijeru, mogli su da se nadaju da će biti preči od filmova u zvaničnoj selekciji festivala. Međutim, grdno su se prevarili ako misle da će tako biti i ove godine na jubilarnom, 70. izdanju Kana.
Kan je uvijek bio priča za sebe – pun turbulencija, filmova koji obećaju pa razočaraju, potcijenjenih remek-djela, kontroverza, velikih imena... Svake godine uspije da iznenadi i iznjedri priče o filmu i „oko“ njega. Ipak, odavno nijedno izdanje kao ovogodišnje nije izgledalo kao da ima toliko potencijalnih remek-djela. Morate imati na radaru makar desetak premijera ostvarenja velikih majstora, koji se od 17. do 28. maja predstavljaju na francuskoj rivijeri.
Kada je predsjednik žirija autor poput fenomenalnog, ali često previše transparentnog reditelja Pedra Almodovara, čini se da nije teško predvidjeti ko će osvojiti Zlatnu palmu. Međutim, organizatori su malo začinili stvari dodajući u zapršku oprečne članove žirija poput reditelja Čan-Vuka Parka i Paola Sorentina i glumačkih zvijezda Džesike Čestejn i Vila Smita. Sa ovakvim timom, iznenađenja ostaju moguća. Jedina osoba koja će imati teži posao od njih jeste glumica Uma Turman. Predsjednica žirija uručiće specijalno priznanje u kategoriji „Un Certain Regard“ koja nikada nije djelovala zanimljivije.
U moru takmičarskih i ostvarenja koja se prikazuju van konkurencije, deset naslova već zuji u ušima i najavljuje potencijalna remek-djela – od Romana Polanskog, preko Sofije Kopole, do Mihaela Hanekea i Andreja Zvjaginceva.
1. Francuski duhovi
Festival je otvoren u srijedu ostvarenjem „Ismael's Ghosts“ koje je prikazano van konkurencije. Film o filmu, u režiji fenomenalnog francuskog reditelja Arnoa Deplešena, okupio je sjajni glumački trio - Šarlot Gejnzburg, Marion Kotijar i Metjua Amalrika. Prikazuje borbu reditelja Ismaela sa duhovima bivših žena. Psihološko ostvarenje, karakteristično za Deplešenov opus, donijelo je zanimljiv, iako težak start ovogodišnje selekcije. Ipak, francuski duhovi pokazali su se kao idealan protivotrov za početak manifestacije kojom ove godine suvereno vladaju jaka politička ostvarenja.
2. Autentični Polanski
Čak i kada nešto izgleda nespojivo, sve dolazi u obzir kada je riječ o vještom oku Romana Polanskog. Zato i te kako ima smisla kombinovanje Eve Grin i Vinsenta Pereza u filmu „Based on a True Story“, novoj drami ovog francusko-poljskog majstora. Uz fenomenalnog Olivijea Asajasa, koji potpisuje scenario, i muziku oskarovca Aleksandra Desplata možemo očekivati još jedno upečatljivo djelo. Film Polanskog, koji se prikazuje van konkurencije, fokusiran je na književnicu sa manjkom inspiracije. Njena naizgled jednostavna blokada nakon upoznavanja sa jednom mladom damom prerasta u uznemirujući problem.
3. Samurajska kletva
Kada jedan majstor kao što je Takaši Mike dostigne 100 na rediteljskoj ljestvici, onda znate da morate provjeriti šta je spremio da to adekvatno obilježi. Iako ostvarenje „Blade of the Immortal“ nije u konkurenciji, to nipošto ne znači da se smije zaobići. Naprotiv, zanimljiva priča o samurajskoj kletvi mlade Manji i njen pokušaj da očisti svoju dušu sigurno će držati pažnju ljubiteljima filma.
4. Zaboravljeni Italijan
Često zaboravljeni italijanski sineasta Serđo Kastelito, majstor koji stoji iza čuvenog filma „Don't move“ (2004), ove godine lovi nagradu u kategoriji „Un Certain Regard“. Film „Fortunata“ je još jedna priča karakteristična za Kastelitov opus. Pripovijest o problematičnom životu samohrane majke sa osmoro djece sigurno će biti dobro kotirana ove filmske godine.
5. Njemačka osveta
Reditelj Fatih Akin poznat je kao autor koji voli da se bavi političkim temama. Zbog toga je nezaobilazan dio ovogodišnjeg Kana i legitiman borac za Zlatnu palmu. Akinovo ostvarenje „In the Fade“ sa Dajanom Kruger jeste priča o tragičnom životu mlade Katje kojoj je, nakon smrti supruga i djeteta u bombaškom napadu, na umu samo osveta. Pitanje je da li je ovo dovoljno jaka priča da bi se Fatih Akin mogao nadati francuskom poklonu, iako je dobio Zlatnog medvjeda 2004. godine. Ovaj film svakako ne smije da bude zaobiđen – Akin je već pokazao da umije da se izbori sa vrlo kompleksnim narativima.
6. Ruski napad
Ruski reditelj Andrej Zvjagincev sigurno će ostaviti pečat na ovogodišnji festival trilerističnim pristupom porodičnoj drami. Film „Loveless“, čiju režiju i scenario potpisuje, jeste pripovijest o propalom braku u kom supružnici zaboravljaju najvažnije - 12-godišnjeg sina. Kada se dječak izgubi, oboje shvataju hendikepe svojih dvostrukih života. Zvjagincev je osvojio Zlatnog lava u Veneciji 2003. za film „The Return“, a ovo sasvim izvjesno može biti njegova francuska godina.
7. Majstor Haneke
Ako postoji autor koji se u Kanu osjeća kao kod kuće, to je dvostruki dobitnik Zlatne palme Mihael Haneke. Rediteljski kralj ove godine predstavlja buržoasku dramu „Happy End“ koja pažljivo prati bogatu evropsku porodicu tokom izbjegličke krize. Hoće li Haneke ući u istoriju Kana kao prvi trostruki dobitnik Zlatne palme? To nikoga ne bi začudilo. Njegov novi film je prikrivena politička priča koja uključuje izbjeglice - najvažniji evropski problem. Osim toga, okupio je fenomenalnu glumačku ekipu koju predvodi majstorska Izabel Iper.
8. Godarova biografija
Adaptacija biografije Žan-Lika Godara, koju je napisala njegova druga supruga En Viazemski, sigurno nije bila jednostavna čak ni autoru filma „The Artist“, Mišelu Hazanavičijusu. Ipak, drama „Redoubtable“ obećava mnogo i već se kotira veoma visoko u lovu na Zlatnu palmu. Ostvarenje prati period kada je Godar snimao čuveni film „La chinoise“ (1967) i pokazuje kako su ga promijenili posao i veza sa En. Hazanavičijus je uronio u veliki posao: pored režije, potpisao je scenario i montažu filma u kom Godara igra popularni Lui Garel.
9. Povratak Kopole
Malo koji naslov se čeka sa takvim nestrpljenjem kao „The Beguiled“, novi triler Sofije Kopole. Iako je priča, koja je smještena u američki internat tokom građanskog rata, atipična za ćerku čuvenog Frensisa, možda će pokazati da ova autorka može da se snađe u različitim žanrovima. Uz standardnu Kopolinu prvotimku Kirsten Danst, uloge su podijeljene zvjezdanoj ekipi koja uključuje Nikol Kidman, Kolina Farela i El Fening.
10. Koreanski div
Koreanski reditelj Bong Džun-Ho skrenuo je pažnju engleskog govornog područja lansiranjem zanimljive priče o djevojčici i njenom najboljem prijatelju - velikoj životinji po imenu Okja. Uz distributersku podršku Netfliksa, film „Okja“ privukao je veliku pažnju svjetske filmske javnosti. Džun-Ho sigurno neće trijumfovati u Kanu, ali predstavljanje na francuskoj obali uzdignuće ga makar jednu rediteljsku ljestvicu gore i skrenuti pažnju na njegove naredne projekte.
Kvaka sa Netfliksom
Kanski festival svake godine okruže kontroverze prije nego što program zvanično počne. To je očekivano od najglamuroznije filmske smotre, ali ovu godinu su ipak obilježili neki neočekivani obrti u znaku borbe sa tehnologijom.
Netfliks je stao iza filmova „Okja“ i „The Meyerowitz Stories“ i poslao ih Kanskom festivalu na tacni. Organizatori su zakoračili na nepoznato zemljište. Sa jedne strane, Netfliksovi filmovi dostupni su samo korisnicima ovog servisa. Sa druge, Kan ima konkretno propisana pravila. U selekciju mogu da uđu samo naslovi koji su prikazani u francuskim bioskopima
Činjenica je da su ova ogoljena pravila Kana zastarjela. Međutim, autentičnost čini ovaj festival tako važnim. Zato nije iznenađujuća odluka organizatora da od sljedeće godine Netfliks i slični igrači moraju da prikažu filmove francuskoj publici prije ulaska u selekciju. Da li će ova neočekivana borba Kana sa tehnologijom biti pogubna za modernu kinematografiju? Ostaje da vidimo.
Leila MURSELJEVIĆ
FOTO: scannain.com / festival-cannes.com
