Muzika

MARČELO: Komercijalna muzika otišla dođavola

Marko Šelić poznatiji kao Marčelo je uspješan umjetnik, čiji je svijet sastavljen od muzike, književnosti, stripova i predstava. Ključno njegovo zanimanje je, kaže on, svakako pripovijedanje, a na njegove tekstove niko ne ostaje ravnodušan. Nikšićka publika je sinoć do kasno u noć uživala uz Marčelove pjesme sa svih pet albuma. Marko je za Portal Analitiku otkrio kada će šesti, kako je nastupati u Nikšiću, ali i pričao o društvenoj stvarnosti u kojoj se nalazimo…
MARČELO: Komercijalna muzika otišla dođavola
Portal AnalitikaIzvor

ANALITIKA: Ovo nije tvoj prvi nastup u Nikšiću. Kako ti se dopada publika ovdje?

MARKO-MARČELO: Sjajna, uvijek je super. Poslednji put je bilo gusto, bukvalno: toliko ljudi da je čak i na bini bilo tijesno. S jedne je strane taj odziv divan, s druge to ume biti fizički klaustrofobično, ali kada svirka krene, više zaista ništa drugo nije važno. Nastup na Bedem festu takođe je nezaboravno iskustvo.

ANALITIKA: Hajde da krenemo od početka, od trenutka kada Marko Šelić postaje Marčelo i izdaje prvi album „De facto“.

MARKO-MARČELO: Nije to naročita promjena, bar ne na nivou osobe. Ono što radiš, ako zainteresuje ljude, postane javno; moraš se navići na životne promjene koje nastanu iz toga, ali, kažem, one nisu suštinske, tehničke su. Neki tamo mali Marko usudio se da napravi prve demo snimke sa prvim demo bendom, potom su došli nastupi od grada do grada, koje su sami bendovi organizovali, sve to prije no što je iko od nas objavio prvu ploču. Upravo je tako nastao čitav jedan talas, koji i danas ima odjeka: u tom trenutku, oko 2000. godine, nevjerovatan broj ljudi u svojoj sobi ili garaži stvara pjesme, i kada smo napokon privukli pažnju izdavača, dogodio se pravi bum. Danas “neki novi klinci” jednako zainteresovano slušaju te albume. Dijelom i zato što se društvene okolnosti, nažalost, baš i nisu promijenile, ili su još gore.

ANALITIKA: Da li umjetnici mogu da promjene nešto u našoj društvenoj stvarnosti?

MARKO-MARČELO: Naravno da mogu, i naravno da ne mogu. Ako je pitanje može li umjetnik spasti svijet – naravno da ne može, i to ne kažem zato što sam pesimista (usput: nisam), već zato što cijela ljudska istorija svjedoči tome: nije da su, recimo, dadaisti svojim divnim revoltom spriječili dolazak Drugog svjetskog rata, iako su nastali kao protest na užase Prvog. Međutim, prilično je moguće, i uvek je bilo, uticati na pojedince, oplemeniti čovjeka, pa i spasti ga. Čovjeka, iako nikada i cijelo čovječanstvo.

ANALITIKA: Muzika na prvom albumu je bila rep, a sada u njoj ima elemenata raznih žanrova. Šta se dogodilo?

MARKO-MARČELO: Čak i taj album pokazivao je, makar tematski, neke skromne zametke drugačijeg. Na drugoj ploči sam se već ozbiljnije sastavio sa samim sobom: odrastao sam poprilično na rok muzici, onda je došao hip-hop, potom je došlo do srastanja tih uticaja, a došli su i mnogi, mnogi drugi. Pripovedanje je moja stvarna profesija, po zanimanju sam sve vrijeme samo i jedino pisac, moji drugari iz benda su muzičari i eto jednačine: zanimaju nas stihovi i muzika, ne žanrovi i fioke. Ukalupljivanje nam, otud, odavno nije blisko u kreativnom smislu, da ne spominjem tek ideologiju: sramotno ogroman procenat nekadašnjih saboraca danas su saučesnici pravog kulturološkog genocida i bave se podrobnim istraživanjem koliko se nisko može pasti u autorski sram zarad zarade. Za nas pak postoji samo jedno geslo: beskompromisno slijediti svoja ubjeđenja u svakom trenutku. Sve je, prije gotovo čitave decenije, rečeno pjesmom Testament.

ANALITIKA: Je li teško naći publiku?

MARKO-MARČELO: I jeste i nije. Navikli smo da je publike nekada više, nekada manje. Niko od nas ne živi od muzike. Svi imamo i druge aktivnosti, i osim stavom, štitimo svoj kreativni rad od prostituisanja i na ovaj način. Ne pada nam na pamet da promijenimo jednu jedinu riječ ili notu da bi se to svidjelo širem spektru ljudi. Naravno, dogodi se da manje upućena publika, kada napraviš „Otkucaje“ ili „Komplikovane“, pomisli da će cijeli albumi biti takvi, pa se začude kad vide koliko nisu u pravu. Nismo nikada zamišljali ni da cijela ploča bude u tonu „Svetog besa“, ni u tonu „Komplikovanih“. Uvijek će biti jednog i drugog, jer postoje ovakvi i onakvi dani, ove i one emocije, što vodi do ovakvih ili onakvih pjesama. Ali se nijednom od pjesama ne udvaramo ama baš nikome. Uostalom, komercijalna muzika toliko je otišla dođavola da ne bismo uspeli ni iz puke šale da je imitiramo.

ANALITIKA: U pripremi je novi roman. Kada da ga očekujemo i šta je sa novim albumom?

MARKO-MARČELO: U junu napokon izlazi drugi dio trilogije „Malterego“, knjiga na kojoj sam godinama radio, te obim nalaže da bude objavljena u dva toma. Uporedo s tim počećemo rad na novom albumu, te je realno da ga u dogledno vrijeme najavimo i kojom novom pjesmom.

Ivona DROBNJAK

foto:ekspress

Portal Analitika