Nakon što su krenuli iz poljskog grada Bjelistoka, proputovali Mađarsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, stigli su i na naše primorje. Osim što su im dobrodošlicu poželjeli bajkeri koji su se našli u kafiću “Green Mill”, kao pravi domaćini pokazali su se i stanovnici Mirovice i Gornje Tombe. Tako su, dok su supružnici pravili pauzu kod Stare masline, vrijedni Mirovčani iznijeli sve što su imali u svojim domovima – domaći sir, pršutu, luk, masline i slatke poslastice, te im zapakovali “lozovaču” za put, a Marcin i Monika su zauzvrat ustupali traktor za fotografisanje i ponudili njihovo tradicionalno piće – vrstu rakije sa medom, smokvama i žitaricama. Pored toga, dobili su i besplatan obilazak Starog Bara koji je na njih ostavio fenomenalan utisak.
“Ovakvu prirodu i vremenske uslove koje vi imate nema niko. Želimo da djelić Crne Gore prebacimo kod nas u Poljsku. Definitivno želimo da se vratimo opet kod vas“, istakli su. Marcin je kazao i to da se njegov pradjed za vrijeme Prvog svjetskog rata borio na našim prostorima, pa objašnjava da mu je to bio još jedan razlog zbog kojeg su odlučili da posjete Crnu Goru.
Njihova avantura, nakon crnogorskog primorja, nastavlja se kroz Albaniju, Grčku, Kipar, Izrael, a onda slijedi Afrika, Australija, Južna i Sjeverna Amerika... ako sve bude išlo po planu.
Na ovom skoro dvomjesečnom putu, na kojem idu uz pomoć traktora starog 53 godine kažu da nisu imali nikakvih neprijatnosti. Kada ih policija zaustavi, to najčešće urade samo kako bi fotografisali neobično vozilo.
U Buljarici im je pukla guma, ali im se jedan od mještana našao pri ruci i besplatno im zakrpio gumu.
“Ljudi su ovdje super, veoma su srdačni. Mislimo da nigdje u svijetu, sem kod nas u Poljskoj i ovdje kod vas, ne postoji običaj da se ljudi tri puta ljube. Naš narod je sličan vama Balkancima, zato nam se valjda toliko i sviđate. Osjeti se da smo svi Sloveni“, iskren je bio Marcin.
Osim što traktorom obilaze svijet, oni se trude da u mjestima u kojima dođu edukuju ljude. Sprovode kampanje protiv droge i alkohola, a preko njihove organizacije, koja nosi naziv “Traktoriada” pokušavaju da skrenu pažnju na važnost traktora.
“Na ovaj način promovišemo poljske proizvode i naše fabrike koje proizvode traktore. Vjerujemo da je poljska oprema besmrtna. Osim u poljoprivredi, sa traktorom možete uraditi mnoge stvari. Njime se sporije putuje, pa samim tim imamo mogućnost da vidimo sve prirodne ljepote, kao i kulturu i da uspostavimo kontakte sa ljudima“, kazao je Marcin.
Kažu da se finansiraju od pojedinih sponzorstava, te tekstova i fotografija sa njihovih putešestvija koje Monika, koja je po zanimanju novinarka, objavljuje na jednom poljskom sajtu.
Na traktoru se nalazi i kasa gdje svi oni koji podržavaju njihov projekat mogu da doniraju novac. Kažu, koliko god da neko ostavi, dobrodošlo je. (Bar info)
