Društvo

Junak: Zdravko Sijerković dao 90 litara krvi, ne pitajući – za koga je?

Umalo da u euforiji oko formiranja nove vlasti u Herceg Novom ostane u sijenci priča o stvarnom životu, o Zdravku, Batu Sijerkoviću, dobrovoljnom davaocu iz Đenovića.
Junak: Zdravko Sijerković dao 90 litara krvi, ne pitajući – za koga je?
Portal AnalitikaIzvor

Veliki humanista, 68-godišnji Zdravko Sijerković, ima troje djece, petoro unučadi. Veliko je to blago, ali on kao najveći davalac, čak 90 litara najdragocjenije tečnosti, predstavlja nacionalno blago. Dobio je Plaketu Crvenog Krsta i Ministarstva zdravlja, jer je  čak 228 puta dao krv, ne samo u Crnoj Gori, već i u inostranstvu.

Zdravku Sijerkoviću je Plaketu, sa smboličnom kapi krvi, uručio ministar zdravlja Kenan Hrapović, povodom 11. maja – Dana dobrovoljnih davalaca krvi u Crnoj Gori. Uz njega su bili i drugi davaoci, koji imaju manji broj davanja: Vukota Jašović iz Podgorice (150), Ranko Begović iz Baošića (138), Danilo Đurović iz Kotora (128), Savo Vučetić iz Berana (107), Šefćet Cikotić iz Berana (104) i Vojislav Filipović iz Herceg Novog (102) davanja krvi.

Junak našeg doba živi skromno, gordo i spreman je i danas da se sa svojih 68 godina odmah odazove na poziv za pomoć. Dobrovoljni je davalac već 50 godina. Prije ovog dobio je i druga društvena priznanja: Srebrni znak ( 1970.god), Pozlaćeni znak (1978.god), Plaketa (1978.god), Oktobarska nagrada Herceg Novog (1998.god), Plaketa sa zlatnim likom Sv.Vasilija Ostroškog Ministarstva zdravlja Crne Gore (2004.god.), priznanje Željezare Nikšić, čiji je član (2005.god.), Orden za humanost i ljubav prema čovjeku (2010.godine). I bezbroj puta izrečeno veliko-hvala!

–      Počeo sam davati krv sedam mjeseci prije punoljetstva. Sada je to staž od punih 50 godina. Svidjelo mi se od prvog puta. Da sam tada znao da ću živjeti i davati ovoliko puta krv, pisao bih neku knjigu, jer bilo je raznih situacija. Teško je sve zapamtiti. Mada imam i knjižice o davalaštvu. Tako sam u Bolnici Meljine 101 put dao krv, u Bolnici Risan 52 puta, u Bolnici Kotor 46 puta, u Željezari Nikšić 19 puta, u KC u Podgorici 6 puta, u Dobruku u Libiji 2 puta i kao vojnik u Zagrebu i Splitu po jedan put – priča nam Bato Sijerković.

Dobrovoljni davalac nije onaj koji je u životu dao krv samo dva ili tri puta, smatra naš sagovornik. Samo onaj ko to uradi bar dva do tri puta godišnje može se računati da je dobrovoljni davalac, objašnjava Sijerković:

–      Dobrovoljni davalac krvi nije ni onaj koji pita-za koga je. Nema za koga je. Svačiji život je vrijedan. Ja sam davao krv za Vijetnam, u Libiji, svugdje gdje me ko pitao i gdje je bilo potrebno. Dešavalo se da sam na primjer danas dao u Meljinama, a sjutra me neko pita da dam u Bolnici Kotor. Odmah uzimam drugu knjižicu i idem za Kotor. Toliko mi se puta dogodilo da u dva dana dam dva puta krv – prisjeća se Zdravko.

Kada bi sabrao količinu date spasonosne tečnosti, bilo bi to 90 litara krvi, 0+ grupe. Nikada nije tražio ni uzimao ponuđeni novac.

–      Dinar nisam uzeo nikada ni od koga. Radio sam kod Vojske 33 godine u Kumboru. Bio sam na radu u inostranstvu, u Libiji, Holandiji, Francuskoj, Rusiji. Prije nego što sam otišao za Libiju dao sam krv u Meljinama, a onda sam za pola godine provedenih u Libiji dva puta dao krv naveče, sa vodičem, da ne bih sjutra odsutvovao sa posla. Doktor se u tamošnjoj Bolnici čudio što sam došao da dam krv, a to niko od mene nije tražio. Kazao je da to plaćaju 350 dolara, ali ja nisam htio da uzmem novac. Drugi put, u jek rata u Libiji, prije povratka kući, otišao sam u Dom zdravlja i dao krv – prisjeća se Sijerković.

Čovjek koji je pomogao mnogima imao je tragediju u porodici, u kojoj je izgubio prije 11 godina suprugu. Pogodilo ga je strašno, ali nekako se oporavio. Još je veoma aktivan. Radi na jednom turističkom brodu u Kotoru, gdje su ga prihvatili kao člana porodice. Zdravlje ga služi, zato neće odustati ni od dobrovoljnog davalaštva.

–      Kontrole su pokazale da sve funkcioniše dosta dobro. Kad ne bude funkcionisalo ja ću isto morati da dajem krv, pa makar prosipao. Nema druge, jer postao sam ovisan – priznaje Zdravko Bato Sijerković, koji je prvi put dao krv 13.10 1966. godine. Spreman je da to učini još mnogo puta. Jer, zna, uvijek je neko u nevolji.

U Crnoj Gori se u prošloj godini 21.422 građana prijavilo da dobrovoljno da krv, a prikupljeno je ukupno 17.433 jedinica, čime je ostvaren nivo davalaštva od 2,81 odsto. Evropski prosjek broja davanja  se kreće od četiri do pet odsto. (Radio Jadran)

Portal Analitika