Piše: Marija Ivanović
Lijepo li je bilo vrijeme kada su se superherojski filmovi čekali sa uzbuđenjem. Sada kada je niša za uzimanje šuškavih novčanica provaljena, spandeks-heroji postali su najgori stanari bioskopa – bučni, neuredni i bez ikakve namjere da nam plate kiriju za odvojeno vrijeme. Rijetki su trenuci kada izađemo iz bioskopa ne osjećajući zamor od formule koja podrazumijeva smijanje svojim vicevima,sapuničasti zaplet koji juri sopstveni rep, jednodimenzionalne likove inabudžene efekte koji „nadoknađuju“ nedostatak zdravog razuma.
Nego, na sve ovo smo odavno navikli. Primjena iste formule na još jedan Marvelov film nije morala da nas iznenadi i iznervira, ali jeste. Zbog čega?
Zato što je „Guardians of the Galaxy“ (Džejms Gan, 2014)hiperzabavnasvemirska opera koja je dokazala da superherojska ostvarenja ne moraju da budu predvidljiva kao logo na odijelu od spandeksa da bi zaradila milione, a njegov nastavak tipični primjerak loše primjene marvelovske formule.
Zakočeni džuboksPrvi dio filma donosi uzbuđenje kao vožnja na neboderskom rolerkosteru, otkrivanje zaboravljenog džuboksa u podrumu kuće ili prvi djetinji susret sa paljenjem novogodišnjih prskalica. Poslije drugog dijela osjećate se prevareno. Rolerkoster je zakočio pri polasku, džuboks se pokvario tokom omiljene pjesme, a prskalice se nijesu zapalile kada ste ih podigli u vazduh. Umjesto sočnog, slavskog ručka servirana vam je hrana iz Mekdonaldsa. Da u njega nijesu uloženi milioni, „Guardians of the Galaxy Vol. 2“ bio bi tužan film. Ovako je samo ružan.
Poslije poletnog, originalnog i pomalo opasnog prvog dijela, izgledalo je da reditelj Džejms Gan ne može da odvuče gardijanse na pogrešan put. Činilo se da su likovi Pitera Kvila (Kris Prat), Gomore (Zoi Saldana), Draksa (Dejv Batista), Roketa (Bedli Kuper) i bebe Gruta (Vin Dizel) toliko zanimljivi da ih ništa ne može ugušiti. Na veliku žalost fanova, Gan je izabrao ponavljanje - najgori od svih mogućih pravaca kojim je ekipa mogla da pođe. Primijenio je istu formulu iz prvog dijela i pojačao efekte, ali je zakinuo nastavak za odličan scenario i razoružavajući humor zbog kog su gardijansi postali globalni hit.
Divljenje sebiZaplet ne vrijedi prepričavati – nije samo besmislen, već „bez-zapletan“. Recimo samo da je 136 minuta napucanog i samozadovoljnog filma utrošeno na rješavanje porodičnih zavrzlama dok iznad glava zavađenih članova familija lete bombe, rasprskavaju se džinovske lignje i ovaploćuju se pakmeni.Gardijansi su jednom spasili galaksiju sasvim slučajno, a kada su krenuli da je sačuvaju namjerno drugi put sve je pošlo dođavola. Uostalom, galaktički svijet u kom orbitiraju u nastavku izgleda kao da mu uopšte nije bila potrebna njihova pomoć.
Kome je bitna podrška izblijedjelih heroja koji ne znaju gdje udaraju? Punokrvne superherojske priče, od kojih Gan može da nauči koliko je bitna motivacija i nijansiranje likova, donijeli su filmovi kao što je „Logan“. Za razliku od Pitera Kvila, Hju Džekman može da baca fore i spašava planetu zato što nosi veliku dramu na plećima koju ovaj film, za razliku od nastavka gardijansa, isporučuje bez greške.
Prava pomoć, ali stručna potrebna je reditelju koji dopušta da se potentna gardijanska priča pretvori u gađanje jednokratnim forama i ličnim „dramama“ glavnih junaka. Ganov film se smije sopstvenim vicevima – bukvalno. Poslije svake „vrcavosti“ koju izbace Draks, Roket ili neko treći slijedi petominutno smijanje i klimanje glavom sopstvenoj dosjetljivosti.
Začarani krug
Beba Grut ponekad razbije začarani krug neopisivim napadom slatkoće kada se pojavi u kadru, ali ni malecko drvo, ni prelijepo rasute boje na velikom platnu, ni emotivni udarac sa Jonduovom (Majkl Ruker) smrću u finišu ne mogu da reanimiraju propast od filma. Vizuelni identitet filma je okej, ali nije napravio nikakav pomak u marvelovskom univerzumu kao, na primjer, „Doctor Strange“.
Još jedna stvar koja je majstorski upropaštena jeste soundtrack. U prvom dijelu pjesme iz osamdesetih bile su protagonisti i važan dio zapleta. Objasnile su bez mnogo komplikacija šta pokreće Pitera Kvila. U drugom dijelu nalik su zombijima koji slijepo tumaraju kadrovima i pipaju po mraku. Ne doprinose radnji.
Na koncu, razliku između originala i nastavka najbolje pokazuje finiš. Kada se Grut žrtvuje za Roketa i ostale, naša srca pucaju u eksploziji koja odnosi život dobrog džina. U drugom dijelu, kada sličnu žrtvu podnosi Jondu, samo želimo da što brže odleti u vazduh i pusti nas da izađemo iz bioskopa. Zaista, svaka čast Džejmsu Ganu. Uspio je da pokvari najmagičniji kliker koji je Marvel iznjedrio u posljednjih nekoliko godina.
Ocjena: 4,9 / 10
Režija: Džejms Gan. Uloge: Kris Prat, Zoi Saldana, Dejv Batista, Kurt Rasel, Majkl Ruker, Vin Dizel, Bredli Kuper, Karen Gilan Trajanje: 136 min
Trejler:https://www.youtube.com/watch?v=2cv2ueYnKjg
FOTO: collider.com / variety.com
