Osnovni nedostatak upisne politike je rukovodjenje kadrovskim i materijalnim uslovima same ustanove, a manje potrebama tržišta rada. Neadekvatno planiranje upisa, sprovodjenje obrazovne politike koja ne regulise broj i vrste kvalifikacija budućih generacija studenata, za ishod ima stvaranje dugoročnog problema nezaposlenosti. Stepen omasovljavanja visokog obrazovanja se svodi na to da u odnosu na broj postojećih radnih mjesta sektor visokog obrazovanja proizvede do 3,5 puta više kadra. Mladi ljudi u razdoblju od 15-24 godine su zaposleni u procentu od 8%, dok je stopa njihove nezaposlenosti čak 35,9%. Visokoškolce karakteriše stopa nezaposlenosti od 11,7%, a u 2016. godini 74,8% bilo je zaposleno u uslužnim djelatnostima. U januaru 2017. godine bilo je oglašeno ukupno 1.275 radnih mjesta, što je manje za 8,14% (1.388) u odnosu na prošlu godinu za isti mjesec, izjavila je Milićević.
Primjer Fakulteta političkih nauka, kako navodi, mogućnost gašenja smjerova nekoliko godina od osnivanja, po podijeljenim fakultetskim diplomama za generacije unazad može biti pravi primjer loše uspostavljene upisne politike od samog osnivanja ovog fakulteta.
"Postavljaju se pitanja, da li je rukovodstvo Univerziteta Crne Gore analiziralo ponudu tražnje za ovim profesijama u Crnoj Gori prije nego su smjerovi na fakultetu i osnovani, kao i koja je vrijednost stečenih diploma sa ovih smjerova ukoliko isti više ne budu postojali? Da li će jedan student sa diplomom fakulteta novinarstva ili medjunarodnih odnosa u Crnoj Gori biti konkurentan na tržistu rada i da li su studenti uopšte imali mogućnost da se čuje i njihov glas prije samog razmatranja mogućnosti gašenja smjerova?Imajući u vidu ovu problematiku, mnogo je bolje odredjene programe na fakultetima realizovati periodično, npr svake četvrte godine, nego ih u potpunosti ugasiti. Na taj način najveća steta je na strani studenata. Mladi ljudi moraju biti konkurentni i moraju imati šansu za posao u svojoj struci. Isto tako uvodjenje prijemnih ispita na svim fakultetima, ne samo pojedinim, napravilo bi jasnu selekciju onih koji žele da se obrazuju i usavršavaju u zavisnosti od svojih mogućnosti, a samim tim svaka fakultetska diploma bi dobila na značaju, kao i cjelokupan sistem obrazovanja", poručuje Milićević.
Zato, uskladjivanje obrazovanja sa potrebama tržista mora biti prioritetno. Korak naprijed u rješavanju ovog problema obuhvata niz aktivnosti, počevši od redovnih analiza tržišta rada, analiza nacionalnih strategija i pravaca razvoja, optimizacija upisne politike u odnosu na evidentno omasovljenje visokog obrazovanja u Crnoj Gori, kao i izmjene kriterijuma za upis na studijske programe.
"Ekonomski razvoj države mora uticati na jačanje tržišta rada, jer je alarmantan podatak za zemlju koja teži evropskim vrijednostima, da i od onih visokoobrazovanih koji imaju posao najveći broj njih zbog sopstvene egzistencije prinudjen je da radi u uslužnim djelatnostima, kladionicama, pekarama i sličnim radnim mjestima. To nam ujedno daje i jasnu sliku o loše vodjenoj ekonomskoj politici u našoj zemlji koja definitivno mora biti promijenjena u korist svih budućih generacija koje tek dolaze, zaključuje Milićević.
