Izblijeđela fotografija stara 64 godine, čuvana u porodičnom albumu nikšićke familije Abramović, kao svjedok davnog vremena, mogla bi da završi u rukama čuvenog tenisera Novaka Đokovića. Naravno, ukoliko se on javi ili bilo ko iz njegove porodice. A na slici je đed Vladimir, kako stoji iznad bazena u Zvečanu na Kosmetu, u društvu jedne djevojke, spreman da skoči i rashladi se poslije napornog dana u fabrici olova, cinka i srebra.
“Snimak je ovjekovečen na bazenu kod Hotela broj 3, u čijoj blizini je bilo i tenisko igralište. Ja sam bio u vodi sa bijelom gumenom kapom, a pored mene su uživali i neki Englezi koji su tada radili u rudniku Stari trg, dok se Vlado u svom stilu zabavljao sa djevojkom čijeg imena ne mogu da se sjetim”, priča za “Novosti” Nikola Tale Abramović (95), dugogodišnji prijatelj Noletovog dede i jedan od najpoznatijih crnogorskih šofera, koji je krstario drumovima bivše Jugoslavije i evropskim magistralama.
Tale kaže da je spreman da Đokovićima pokloni ovu crno-bijelu fotografiju.
“Najviše bih volio da stisnem ruku Noletu, zagrlim ga i kažem mu koju riječ za njegovog dobrog dedu, ljudeskaru. Za Vlada me vežu najljepše uspomene i evo u ovim poznim godinama osjećam potrebu da se makar na ovaj način odužim vjernom drugu iz mladalačkih dana, kada smo skupa jeli hljeb sa sedam kora. Njegova smrt me potresla, ali nisam zbog zdravlja mogao da mu se poklonim pred odlazak u večnost. Zato čuvam čitulju iz novina sa kojom ponekad porazgovaram”, dodaje Nikola.
Sagovornik “Novosti” kaže da se Vlado po mnogo čemu izdvajao od ostalih, prije svega po ljepoti.
“Bio je šarmer, pun duha i pozitivne energije, pravi đavolak na kog su se djevojke lijepile. U njegovom društvu uvijek je bilo veselo, a humorom je svima nama skidao umor. Bio je jak karakter i na njegovu riječ smo se uvijek mogli osloniti”, kazao je on.
Nije Nikoli Abramoviću volan bio glavni rekvizit, nego i lopta. Igrao je fudbal u Trepči godinama i bio nezamjenjiv na poziciji halfa.
“Vlado mi je davao veliku podršku sa tribina. Doveo bi cijelo društvo koje je gromoglasno navijalo, pjevali bi i skandirali. Mnoge uspomene me vezuju za tog divnog čovjeka. Bili smo tim, a uz to, vezivali su nas korijeni jer smo obojica iz nikšićkog kraja – on iz Jasenovog Polja, a ja iz grada. Bili smo dio crnogorske kolonije, jer je u fabrici bilo još Crnogoraca koji su vrijedno radili. Sjećam se naših putovanja po Kosmetu, obilazili smo Pećku patrijaršiju, Dečane, Gračanicu”, priča on.
Sjeća se kako je htio da “pukne od sreće” kada su mu iz tazbine javili da je Nole Vladov unuk. Od tada do danas navijaju za Novaka.
“Tako je i sada kad mu reket ne ide baš od ruke. Siguran sam da će opet biti onaj stari, neponovljivi”, dodaje Tale.
“Zato mu poručujem, javi se Nole! Čeka te đedova slika. Znam da ti je bio jedan od najvećih oslonaca”.
Kad je Novak Đoković prije pet godina došao u Nikšić i u Jasenovom Polju prisustvovao osvećenju Crkve Svetog arhanđela Mihaila, u rodnom mjestu njegovih predaka, u masi koja ga je dočekala - bili su i Abramovići.
“Pokušali smo da dođemo do njega ali nijesmo uspjeli. Čekali smo da se narod raziđe. Nosili smo i ovu sliku, da mu je poklonimo, ali je do naše junačine bilo nemoguće doći. Nadamo se da ćemo preko “Novosti” uspjeti da mu je konačno predamo”, kaže Tale.
Izvor i foto: Večernje Novosti
