Kneževićev odgovor Ministarstvu odbrane prenosim integralno.
Operećenost Predraga Boškovića i ostalih iz DPS-a o nekakvom navodnom podnošenju računa, u stvari, ponajbolje govori o njima samima, jer, za razliku od njih, ja nemam obavezu bilo kome da podnosim račune, ni spolja ni u Crnoj Gori, osim građanima Crne Gore. Ja znam da je to njima u DPS-u teško razumjeti, jer su se oni ispilili iz mafijaško-tajkunskih kokošinjaca, i na dnevnom nivou podnose račune svojim nalogodavcima.
A povodom mojih realnih tvrdnji da će članstvo u NATO koštati građane Crne Gore na godišnjem nivou čak svih sedamdeset miliona eura (!), uslijedilo je nemušto i nepotpisano saopštenje s adrese Ministarstva odbrane, mada osnovano sumnjam da se iza njega sakrio ministar Bošković. A kamuflirao se da bi izbjegao javnu polemiku i sučeljavanje, pa se postavlja opravdano pitanje kako će se Bošković tek sučeliti s talibanima na vatrenoj čajanci, ako već bježi i od zastupanja sopstvenih stavova u našoj javnosti. A da je reagovanje smišljao i pisao upravo Bošković najbolja potvrda je i ispoljeni stepen nepismenosti, pa mu sugerišem da za početak, kad već nije uspio dosad, konačno nauči da se ne piše “kontigent” nego kontingent, i ne “egzahtno” nego egzaktno. Ali to je očigledno samo jedna od propuštenih lekcija tokom njegovog kursa u bijelim orlovima kad je bježao s časa u želji da promijeni boje i vojničke oznake.
Inače, ponavljam zbog građana Crne Gore, jedina prava istina je da članstvo Crne Gore u NATO košta 2% bruto društvenog proizvoda, što će reći upravo 70 miliona eura na godišnjem nivou, i to je nesporno.
Tim povodom podsjećam da je upravo bivši američki predsjednik Barak Obama u svojoj oproštajnoj posjeti po Evropi insistirao da članice NATO, koje nijesu uplatile dva odsto od bruto društvenog proizvoda, to i učine, jer je kasa NATO-a prazna, pošto jedino SAD dominantno finansiraju postojanje tog militantnog Saveza.
A i razgovor između Donalda Trampa i Angele Merkel u Bijeloj kući dominantno je protekao u insistiranju američkog predsjednika da Njemačka reguliše svoje finansijske obaveze u iznosu od dva posto bruto društvenog proizvoda, što je, uostalom, i definisano ugovorom o postojanju NATO-a.
U svjetlu rečenog, naših sedamdeset miliona na godišnjem nivou za NATO zaista predstavljaju, i to voljom režimskih moćnika, petu potrošačku jedinicu u budžetu Crne Gore, nametnutu građanima i njihovim tankim primanjima.
A dodatnih jedanaest miliona troškova za 44 vojnika čine tvrdnju nekadašnjeg načelnika Generalštaba, Dragana Samardžića, i zato preporučujem Boškoviću da se u neposrenoj komunikaciji on i admiral Samardžić dogovore koliki je stvarni broj vojnika u Avganistanu.
I Jens Stoltenberg je, promovišući neophodnost ulaska Crne Gore u NATO, u svojim izjavama saopštavao očekivanja da naša zemlja može konkurisati sa jednim bataljonom vojnika, što predstavlja dodatnih 150 miliona eura na godišnjem nivou.
No, problem tih, navodnih, svega 450.000 eura za članstvo u NATO, kako reče Predrag Bošković, je lako rješiv: njegove četiri miljenice iz jednog rukometnog kluba treba samo da prodaju svoja četiri randž-rovera, i iznose uplate u kasu NATO-a, po osnovu naših obaveza oko članstva.
Ali, pošto Bošković dobro zna šta je prava istina u čitavoj ovoj priči zataškavanja od strane Ministarstva odbrane, javno ga pozivam na TV duel da ukrstimo argumente o članstvu Crne Gore u NATO, i “benefitima” koji će nas strefiti, kako bi čitava javnost mogla jasno vidjeti ko govori istinu a ko ne. A mi iz Demokratskog fronta govorimo istinu u korist građana Crne Gore.
Pošto, inače, ne vjerujem da će doći do TV-duela, ministar Bošković će građanima morati odgovoriti i na niz neprijatnih pitanja. Na primjer, da li je Crna Gora talac familije Đukanović, koja je zbog prijetnji američkih sudova oko koruptivnih radnji morala ugurati Crnu Goru u NATO silom na sramotu. I ko to od Crne Gore ulaskom u NATO pravi novu metu za terorističke napade, jer ni Vašington, ni Njujork, ni Pariz, London, ni Brisel, ni druge NATO destinacije, nijesu ostale pošteđene od terorističkih napada u kojima su stradali obični i nedužni građani?! I ko to želi slične atake na našim, kao i stranim aerodromima, u svjetlu globalnih svjetskih sukoba i revanšizama. Ko Crnu Goru, kao oazu mira, sad blokovski konfrontira protiv Rusije i drugih velesila, praveći od naših građana potencijalne mete u mogućim terorističkim udarima i kod nas kao i u blokovski podijeljenom svijetu. U svijetu, u čiji smo jedan od blokova i mi, protivno većinskoj volji građana, nasilno ugurani na račun nečiste savjesti korumpiranog režima, kao taoca međunarodnih sudova, pa su onda, po sličnoj matrici, i građani Crne Gore taoci takvog korumpiranog režima.
