Društvo

Odlazi li sindikalna borba u prošlost?

Međunarodni praznik rada, Prvi maj, obilježava se širom svijeta u znak sjećanja na dan kada je 1886. godine oko 40.000 radnika u Čikagu, tražeći bolje uslove života, stupilo u štrajk i obustavilo rad.
Odlazi li sindikalna borba u prošlost?
Portal AnalitikaIzvor

Taj datum ima i mnogo veće značenje za radnički pokret od same uspomene i odavanja počasti – on je ujedno i dan svjetske radničke solidarnosti.

Tim povodom u Crnoj Gori će Unija slobodnih sindikata u nedjelju organizovati protestnu šetnju, dok je druga sindikalna organizacija, Savez sindikata Crne Gore, najavila da će nastaviti borbu za prava radnika i njihov bolji standard…

Dometi borbe

Ključno pitanje i izazov moderne sindikalne borbe vrti se oko efekata, odnosno dometa i same snage sindikalnih organizacija. Ekonomski analitičar Vasilije Kostić ističe za Pobjedu da je danas snaga sindikata mnogo manja nego što je bila u prošlosti.

– Taj trend je opšteg karaktera, a uzroci tome su mnogo dublji od onih koji se tiču samog sindikata kao radničke organizacije i njegove sposobnosti djelovanja. Ti razlozi su dominantno rezultat opšteg procesa globalizacije, promijenjene društvenoekonomske stvarnosti i napretka u demokratskom i institucionalnom razvoju ljudskog društva – objašnjava sagovornik Pobjede.

 Jaka institucionalna struktura u razvijenim zemljama, kako je dodao, je učinila manjom potrebu za sindikalnim djelovanjem u smislu realizovanja njegove klasične uloge – jačanje pregovaračke pozicije radnika u odnosu na poslodavce i s tim u vezi omogućavanje što većih prava za radnike i njihovog povoljnijeg položaja u procesu rada i radnih odnosa.

– Značajan činilac dodatnog umanjenja „snage sindikata“ je do krajnjih granica zaoštrena konkurentska borba na globalnom tržištu koja kompanije drži u stalnom riziku od opstanka, pa su u takvoj situaciji sindikati stavljeni u situaciju straha za postojeća radna mjesta. Generalno, treba znati da svako sindikalno djelovanje po definiciji nije i nužno poželjno djelovanje i dobro djelovanje, kako se često želi predstaviti – kazao je Kostić.

On navodi da ima mnogo primjera tome, ali se to često neopravdano i zanemaruje.

– U svakom slučaju, sindikati su potrebni, ali kao i sve drugo i oni moraju da se mijenjaju u skladu s novim okolnostima i novim vremenom. Čini mi se da taj proces još nije počeo, a izuzetno je važno da budu svjesni te činjenice. Naime, u promijenjenim okolnostima i sindikati moraju da mijenjaju svoju viziju, svoju misiju i shodno tome i svoje ciljeve. U skladu s tim oni više moraju biti partnerske, a manje konfrontirana organizacija poslodavcima, jer ciljevi sindikata i poslodavaca u savremenom informacionom društvu – u radikalno promijenjenim uslovima ne mogu biti konfliktni, odnosno suprotstavljeni, a da to ne bude ozbiljna prijetnja održivosti poslovanja kompanije kada radnici gube radna mjesta – istakao je Kostić.

 To je, kako on ističe, osnovna činjenica ili osnovni okvir u kome treba tražiti uslove za realizovanje savremene sindikalne akcije, koja se ne može zvati borba jer ona upravo označava recidiv vremena prošlih.

– Nova promijenjena uloga, podvlačim, treba biti redefinisana u odnosu na tradicionalnu u skladu sa savremenim potrebama poslovanja i društvenog života. Ukoliko tako ne bude, sindikati će gubiti na značaju jer neće biti u stanju da se bave savremenim potrebama zaposlenih – naglasio je Kostić.

Crnogorske sindikalne organizacije ističu da su radnici u veoma teškom položaju.

(Opširnije u Pobjedi)

Portal Analitika