Kao jedno od osnovnih prava osoba s invaliditetom smatraju da je pravo da traže, primaju i šire informacije u pristupačnim formatima, na način i u vrijeme u koje su im najpotrebnije, i relevantne za korišćenje.
Kako navodi izvršna direktorica udruženja Marina Vujačić, ovo je posebno važno u oblasti obrazovanja i ličnog i profesionalnog usavršavanja, kao i svakoj drugoj sferi života, ali se, kako smatra, ovo pravo osoba s invaliditetom u Crnoj Gori svakodnevno krši.
"Iako Zakon o autorkim i srodnim pravima Crne Gore iz 2011. godine u članu 48 definiše pravo osoba s invaliditetom, da „bez sticanja odgovarajućeg autorskog imovinskog prava, a uz obavezu plaćanja naknade, koristite autorska djela u odgovarajućim formatima“ za svoje potrebe, u praksi ovo nije slučaj", navela je ona.
Dodala je da, iako formulacija iz Zakona o autorskim i srodnim pravima nije najpreciznija, ona omogućava osobama s invaliditetom da traže i koriste informaciju u formi koja njima najbolje odgovara (elektronska forma, uvećan font, Brajevo pismo, zvučni format), ali na drugoj strani ne predviđa sankcije za one koji ovo pravo krše ili ne omogućavaju njegovo uživanje.
"U martu prošle godine smo prisustvujući sjednici Odbora za prosvjetu, nauku, kulturu i sport, na kojoj je razmatran Predlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o autorskim i srodnim pravima, u raspravi govorili o pravu na pristup informacijama u pristupačnim formama za osobe s invaliditetom fokusirajući se posebno na oblast obrazovanja, kulture i nauke, tražeći preciznije i korektnije formulacije u postojećem Zakonu. Međutim, predstavnici Odbora su naglasili da po Poslovniku Skupštine oni ne mogu djelovati na izmjene i dopune važećeg Zakona, imajući u vidu da predloženim izmjenama i dopunama nijesu obuhvaćeni članovi koji definišu ova prava i pozvali su predstavnike Ministarstva ekonomije da uključe UMHCG prilikom izmjena Zakona koje su najavljene za 2017. godinu", stoji u saopštenju.
Iako predložene norme nijesu najpreciznije i posebno ne definišu da plaćanje naknade za korišćenje autorskog djela ne smije biti skuplje za osobe s invaliditetom, odnosno predstavljati nesrazmjeran i neprimjeren teret za njih, kako bi uživali svoja ljudska prava i slobode na jednakoj osnovi s drugima, one se mogu i moraju poštovati.
Kako smatraju, konkretno u oblasti obrazovanja se ovo može učiniti tako što će svako pravno lice: Ministarstvo, škola, fakultet ili Univerzitet obavezati profesore, predavače i (žive) autore da svoja djela obezbijede i u pristupačnim formatima za osobe s invaliditetom.
"Svako naknadno prilagođavanje literature u ovoj oblasti posebno zahtijeva dodatno vrijeme, trud i troškove za osobe s invaliditetom jer one nekada ne mogu doći do originala autorskog djela, već to nerijetko čine iz nečitljivih formata koje je vrlo teško prekucati i presnimiti", navela je Vujačić.
Iz udruženja postavljaju pitanje - zašto su uvijek uslovi za osobe s invaliditetom rigorozniji dok na drugoj strani postoji nekažnjivo korišćenje autorskih djela od strane pojedinaca, koji zato ne odgovaraju ni javnosti, niti autorima, naglašavajući da - ako knjiga ne može biti dostupna svima, onda ni obrazovanje nije jednako dostupno svima.
"Zato na ovaj dan, kao i nebrojeno puta do sada, pozivamo sve institucije, posebno obrazovne da prekinu s praksom neodgovornosti prema osobama s invaliditetom i omoguće im istinsku ravnopravnost u praksi, kroz mogućnost traženja, primanja i širenja informacija u pristupačnim formatima, i zahtijevajući tada od njih isti nivo odgovornosti i obaveze kritičkog promišljanja i obrazovanja, koje nije zasnovano na pukom primanju informacija i nižim očekivanjima od osoba s invaliditetom", zaključuje se u saopštenju.
