Svjetlo se gasi, a prostor sužava. Zidovi padaju. Nema više prostora za bjekstvo ili novu igru skrivalice. U ovom momentu, koji se protegao tokom cijele posljednje epizode HBO serijala „Girls“, glavna junakinja Hana Horvat (Lena Danam) pronašla je sebe.
Odrastanje ne postoji. Ovo je, ukratko, jedina teza kojom je Danam željela da zaokruži seriju. Postoje samo okolnosti koje nas tjeraju da programiramo život na drugačiji način. Prigušene želje, cinizam i donekle sputani sebičluk. O, koliko ga samo ima u tih pola sata završne epizode!
Problem koji je Danam postavila pred Hanu jeste vrlo jednostavan: šta možeš da uradiš kada više nema smisla da odeš bilo gdje?
Tri žene
Kompletna epizoda koncipirana je tako da se komotno može odigrati na daskama manje pozornice. Danam je odlučila da okrene leđa ogromnoj većini junaka. Na igralište je postavila samo tri žene. Hana, njena majka Lorin (Beki En Bejker) i najbolja prijateljica Marni (Alison Vilijams) čine postavu završne utakmice i ekipu desperadosa – nijedna više nema nešto da izgubi.
Pored tri žene, tu je sasvim prigodno – beba! Radnja epizode pomjerena je pet mjeseci kasnije, nakon Haninog porođaja. Pred tako realnim i naizgled jednostavnim izazovom kao što je svakodnevno dojenje, Hana će biti destruktivnija, nemoćnija i pečobraznija nego ikad.
Negdje na pola puta shvatićete da Hana i Marni mogu biti idealan bračni par, a onda i da je to nemoguće. Pronaći ćete i milion razloga da „oprostite“ Marni, onoj istoj kraljici očajnih životnih odluka i lošeg seksa u svim serijama ovog univerzuma. Haninu majku doživjećete kao utješnog i brižnog mudraca, koliko god bila žestoka i neočekivana njena poruka Marni da i ona mora potpuno zaboraviti Hanu.
Bez pozdrava
U jednom momentu ukapiraćete da je niz likova otišao bez pozdrava i shvatiti ovu odluku kreatorke serijala veoma lično. I upravo u tom izuzetno skučenom, fontrirovskom prostoru u koji je smještena završna epizoda, shvatićete koliko je teško oprostiti se od serije „Girls“. Ako odrastanje, za Hanu, njene prijateljice i sve nas, znači bilo šta, onda je to mirenje sa prošlošću koju ne možete ostaviti iza sebe. I prihvatanje samoće, koja je ipak dostojna modernog čovjeka.
Zato je taj posljednji trenutak serije, a prvi pravi momenat intime majke i djeteta, bio tako prigodan za oproštaj. Hana ostaje tamo, u sopstvenom mraku, a kada shvati da je na kraju lavirinta njene nesreće čekaju jadi drugih ljudi, biće konačno spokojna. U toj mrvi altruizma, eto i utjehe za desperadose koji nikada neće odrasti... S. S.
