Piše:
Vladimir Maraš
Dobro sam se presmijao prije neki dan kad sam uhvatio kuknjavu ružičaste imperije koja je upućena državi Crnoj Gori, s molbom da joj se omogući nastavak nesmetanog kulturološkog zagađivanja ovog prostora. Hvalospjev o njenoj supremaciji na crnogorskom medijskom nebu (ama i na ovim okolnim, komšijskim) jednostavno rečeno jeste pozorišni akt - tragikomični podsjetnik propasti svakog civilizacijskog kriterijuma u nas Crnogoraca.
Da ne bih bio nakraj srca, priznajem da jedino srpska Happy televizija ima značajniji arsenal oružja za masovno kulturno (samo)uništenje. Tolika količina odvratnosti i sprdanja sa razumom normalnog čovjeka, sve u prajm-tajmu, ostaće kao svjedočanstvo nekih, ne tako lijepih estradnih vremena. Virus, pušten u naš operativni sistem. Internal error.
*****
Došli smo dotle da se svaka kritička misao neminovno mora uvezati sa nekim političkim interesom. Tako je i ovog puta. Međutim, dragi čitaoče, pozivam te da razmisliš, što bi stari rekli, „svojom glavom“... Da li zaista mislimo da priča o kulturološkom uništavanju mnogih generacija u Crnoj Gori ima veze s političkim interesima? Sigurno da. Ali, evo još jednog osvrta...
Značaj i posljedice širenja „ružičaste kulture“ bile su vidljive i u Srbiji početkom devedesetih (pomenimo i ratne okolnosti) i dvijehiljaditih, a onda su došli kod nas. Koliko se sjećam, od nadležnih crnogorskih institucija i danas stoje svjedočenja o njihovom uplivu na crnogorsko tržište pod prilično nejasnim okolnostima. Do dan-danas nijesmo sa sigurnošću utvrdili činjenično stanje, ali znamo da zbog toga niko nije popio/dao otkaz. Dakle, stanje je redovno - virusa nema.
*****
A šta se suštinski krije iza ružičastog programskog koncepta? Ništa dobro. Crna Gora je mlada država, željna demokratije (makar njen progresivni dio), evropskih/civilizacijskih vrijednosti, informacija iz sfere obrazovanja, umjetnosti i kulture. U isto vrijeme, otvaramo put medijima sa lascivnim programskim ponudama, bez ikakve sistemske kontrole.
Tako ćete u 21. vijeku na tim i takvim frekvencijama pronaći:
1) utvrđivanje očinstva putem DNK uzorka;
2) malodobnu djecu koja u ponoć pjevaju najprizemnije hitove pred kvazi žirijem;
3) uključenje u Farmu, Velikog brata ili Parove baš u trenutku kad se uživo čerupaju kose ili nabraja familija do nekoliko koljena unazad i
4) pregled dana (ako je ko što propustio) i još koješta.
Iskren da budem do kraja, ja to gledam. Ali, odavno sam pelcovan od tog virusa, pa mogu da gledam u nedogled. Prosto, volim da zlu pogledam u oči. Nego, što će oni mlađi, nesvjesni opasnosti, gledajući „najgledanije“? Šta ih čeka? Da postanu pastva i puki svjedoci tragedije jednog društva i vremena koje im je „spakovano“ u najgledanije televizijske kanale? Ako država ne pronađe model da zaštiti sebe i nadolazeću mladost takvih uticaja, neće je biti. Sa sve jasno definisanim granicama, zastavom, grbom i himnom.
Sjećam se kako smo svi kukali kada su neke od tih TV došle na ove prostore. Ili makar respektabilna većina. Danas se kukanje svelo na promile. Iskreno, vjerujem da u društvu postoji veliki broj istomišljenika, ali ih je sistem razbio na sitne komade poslavši ih u nomade. Ali, brzo će se pregrupisati. To je logika dobra i zla.
Važno je da svako od nas sa sličnim mišljenjem ne posustane i ne pomisli da je ciknuo. Ako nam se kraj svijeta nije ozbiljno primakao, o ovome će se vrlo brzo pričati u prošlom vremenu. A ako jeste, onda ćemo makar znati zbog čega se civilizacijski krug završava upravo ovdje. Radujem se i jednom i drugom rješenju. Trećeg nema.
*****
Dragi moj narode, nije problem biti najgledaniji u sistemu koji nema pravila,kakav je naš. Vjerovatno se mnogi od vas sjećaju legendarne televizijske stanice Blue Moon, koja je nakon ponoći emitovala sadržaje isključivo za odrasle. Bili su najčešće niskih produkcijskih dometa, sa jasno profilisanom „estetikom“ i neupečatljivim glumačkim rolama, ali sa znalački podijeljenim ulogama, tematikom i dramaturgijom koja vas je prosto zakucavala za fotelje u želji za konačnim razrješenjima i burnim svršecima, na kojima su se, od premnogo korišćenja VHS trake, jasno očitavala analogna oštećenja. Blue Moon je imao najveću gledanost baš u tom terminu.
Slično je i danas sa ovim nekim medijima, samo što se ne emituju s VHS traka i malo su „umiveniji“, pa se ne vide analogna oštećenja. Ipak, vide se i čuju ona čista, digitalna oštećenja za zdrav razum, svakog sata i dana. To se, recimo, u IT sferi naziva virusom. Za svaki novonastali virus, odgovorni IT menadžer u najkraćem roku ima antivirus koji obezbjeđuje čuvanje sistema. I tako u krug. Crnoj Gori je u sferi medija pod hitno potreban sistemski antivirus. Traži se šef IT sektora.
