Višednevni protest pristalica Momira Bulatovića, prerastao je u silovit napad na Vladu, u noći 14.januara 1998., uoči stupanja Mila Đukanovića na dužnost predsjednika.
"Danima su bili protesti, velike tenzije, akumulirana energija mržnje, pokušaja nasilnog preuzimanja vlasti. Službe bezbjednosti su to stanje pratile, nijesmo bili iznenađeni napadom, ali ga nijesmo očekivali u takvom obimu i na takav način, takav stepen mržnje i antagonizma prema institucijama države. Ja sam tad bio komandant Antiterorističke jedinice i moj zadatak je bio obezbjeđenje zgrade Predsjednika države", prisjeća se Veljović.
Procjena da demonstranti mogu udariti sa bočnog ulaza, bila je ispravna
Opisao je situaciju uoči samog napada demonstranata na staru zgradu Vlade.
"Te noći i ja sam dobio naređenje da uđemo u staru zgradu Vlade. Kada sam došao tamo, primijetio sam da je bočni ulaz sa Bulevara nezaštićen. Shvatio sam da je to prostor odakle može da uslijedi napad. Na bazi sopstvene procjene, ali i intuicije, blokirali smo te ulaze. Kasnije se ispostavilo da je to bila dobra procjena i da je glavni udar krenuo sa tog prostora, a da je na glavnom ulazu bio manjeg stepena", kaže Veljović. i dodaje da je scenario takvog napada morao biti osmišljen u okviru struktura koje su bile pri državi. "Ne govorim samo o tadašnjem ministru unutašnjih poslova Nikoli Pejakoviću, nego i o nekim njemu bliskim saradnicima", kaže tadašnji komandan crnogorskih "specijalaca".
U vazduhu je visila mogućnost saradnje demonstranta i vojske. Kad je napad na Vladu odbijen pristalice Momira Bulatovića masovno su krenule ka kasarni Morača i tražili oružje.Nijesu ga dobili, ali činjenica da su već posjedovali veliku količinu hemijskih sredstava, oružja i topovskih udara pojačava sumnje da ih je neko u Miloševićevoj VJ tajno podržavao.
"Bacali su na policjace hemijska sredstva, topovske udare... na mostu Blaža Jovanovića bačena je bomba koja je povrijedila desetine policajaca. Uslijedila je naša reakcija, mi smo tada imali i borbena vozila koja i sada imaju ostatke od metaka iz tog orkšaja. Sreća pa nije bilo većih posljedica", priča Veljović.
O tragici crnogorskih podjela govori i to što je u borbenom vozilu sa njim bio "specijalac" čija je majka bila članica GO SNP Momira Bulatovića. Zacijelo, nije to bio jedini primjer podjela koji idu ravno kroz porodicu.
"Uprkos tome, ti ljudi su sasvim profesionalno izvršavali svoje zadatke. Nikada nijesam posumnjao od njih. Bio sam u pravu", kaže Veljović.
Bilo je mišljenja da je Bulatovića i saradnike trebalo uhapsiti
Nakon razbijanja demonstracija, postojala je mogućnost hapšenja Momira Bulatovića i njegovih najbližih saradnika, koji su pobjegli u zgradu Skupštine.
"Bilo je mišljenja da bi oni svi trebalo da budu uhapšeni, a kasnije i procesuirani. Slagao sam se sa tim, ali je politički stav bio da se to ne radi i oni su te noći pušteni".
Veljoviću se u pamćenje urezao strah čelnika protesta, u trenucima kada su, nakon razbijanja demonstracija, bili opkoljeni u holu Skupštine Crne Gore, a njihova pratnja razoružana.
"Krili su se jedni iza drugih, plašili su se šta bi se moglo desiti", kaže Veljović.
Nova iskušenja tokom NATO intervencije - drama u Sutorini
Godinu i koji mjesec kasnije kasnije, NATO intervencija je, u nekim glavama, bila idealan ambijent da se uradi ono što je propušteno 14.januara - nasilno smijeni vlast u Crnoj Gori.
Na mitingu u Podgorici Momir Bulatović pozvao je policiju da se "prepotčini" Saveznoj komandi, da ne slijedi "izdajničku" vlast u Podgorici, nego da stane uz rame sa Vojskom Jugoslavije i pridruži se odbrani zemlje. Policija je, opet, sačuvala kompaktnost, iako je bilo značajnih iskušenja.
"Režim iz Beograda je tada blokirao medijski i ekonomski prostor Crne Gore. Formiran je Sedmi bataljon koji je bio divlja tvorevina ljudi sa naših prostora. Ponašali su se kao okupatori..." - sjeća se Veljović.
Podsjetio je na akciju u Sutorini u kojoj je za dlaku izbjegnut sukob, koji je mogao da preraste u građanski rat.
"U akciji u Sutorini učestvovala je jedinica kojom sam rukovodio. Ka Crnoj Gori krenula je kolona pomoći u natovarenim kamionima i vozilma, a na Debelom brijegu zaustavile su ih snage Vojske. Mi smo njihovu blokadu uklonili. Sjutradan smo na tom lokalitetu pronašli veliki broj pušaka i drugog oružja i vidjeli smo rezerviste koji su pobjegli jer su bili svjesni situacije", opisuje Veljović i dodaje da su sve akcije u tom periodu bile veoma rizične.
"Upotreba oružja bila je vrlo blizu. Spremni smo bili i da se vatreno suprostavimo. Spremni su bili i protivvazdušni sistemi i protivoklopne grupe, sve što je moglo pomoći odbrani Crne Gore", navodi Veljović i dodaje da su postojali planovi za napad iz vazduha i oklopnim sredstvima na crnogorske državne institucije!
Čeko Dačević harao Pljevljima, dolijao čim je otišla Vojska i SMUP
Veljović se osvrnuo i na bezbjednosnu situaciju u Pljevljima u vrijeme kada je bio komandir Centra bezbjednosti tog grada i kada su se dešavala teška nepočinstva famoznog četničkog vođe Milike Čeka Dačevića.Nije saglasan da je, utom periodu, država bila nemoćna da se uhvati u koštac sa Čekovom bandom.
"Situcija je tada bila vrlo kompleksna i u političkom i u bezbjednosnom smislu. Plan određenih struktura bio je da se '92. rat u Crnu Goru uvede preko Pljevalja. Potpuno sam siguran da je uz pomoć crnogorske policije to spriječeno i sačuvan je mir" - tvrdi Veljović i podsjeća da je, nakon što su se snage VJ i Saveznog MUPA-a povukle iz Pljevalja, crnogorska policija brzo i efikasno riješila taj problem, pa je Ćeku trebalo tri i po godine da se opet vrati u Pljevlja, iako je bio poslanik Skupštine SRJ i, čak, predsjednik Odbora za bezbjednost.
Veselin Veljović govorio je i o ulozi SPC u protestu zbog priznanja nezavisnosti Kosova, medijskoj satanizaciji policije i niz drugih izuzetno zanimljivih zbivanja.
Emisiju “Živa istina” pratite večeras na Anteni M i televizijama Prva i Atlas od 19.50.
IZVOR: Antena M
