Ispričao je da je išao toliko daleko da je sa službenicima banke dogovarao ručkove na kojima su trebali da ga posavjetuju oko investiranja o nekoliko miliona eura koje je navodno dobio od prodaje nekretnina u Španiji. To je bio jedan od načina da ostvari prisniji odnos i stekne povjerenje menadžera banaka koji su zbog mogućeg priliva novca često kršili procedure i isplaćivali mu na desetine hiljada eura uz obećanje da će naknadno dobiti potrebnu dokumentaciju. Kako je rekao, poseban izazov bile su mu banke koje su imale jače sigurnosne mjere, često mu je ,,palilo“ tamo gdje se najmanje nadao. Pojasnio je da je njegov dio posla bio da dođe do informacija o klijentima, nakon čega bi njihov novac prebacivao na bankovne račune osoba koje mu je obezbjeđivao izvjesni Predrag Todorović.
„Poslovi“
Istakao je da optuženi Nebojša Bošković, koji ga je spojio sa Todorovićem, nije znao za polovиnu poslova koje je odradio. Todorović je stalno pokušavao Boškovića da izbaci iz igre, kako bi Čujović i on dijelili ukradeni novac.
- Todorović je tvrdio da Boškovića treba izbaciti iz posla, jer je samo ležao i ništa nije radio – kazao je Čujović. On tvrdi da mu je cijela ta priča donijela samo nevolje - osim sa zakonom i ozbiljne zdravstvene probleme psihičke prirode.
- Obolio sam od stresa, jer ovaj posao teško ko može da izdrži. Ne radi se samo o novcu i o tome da nekog prevarim, već o činjenici da dajem cijelog sebe za nešto i kada nakon iščekivanja sve padne u vodu, ne mogu sebi da dođem - kazao je Čujović. On je ispričao da bi već u osam sati započeo radni dan.
- Sjeo bih za sto na kojem je bilo pet telefona. Razgovarao bih i po 14 sati bez prestanka. Do podne sam imao punu koncentraciju, a nakon toga bih počeo da bulaznim – navodi optuženi.
Kako je ispričao, on bi pozivao određenu banku i predstavljao se kao osoba čije ime bi mu napamet palo u tom trenutku. Kada bi službenik banke sa druge strane telefonske linije potvrdio da je osoba sa imenom koje je Čujović izgovorio, stvarno klijent banke, to bi značilo da je prva prepreka prevaziđena, ali i veći trud da se doskoči sljedećem problemu.
- Pozvao sam privatnu banku koja se nalazi u njemačkom dijelu Švajcarske u Lucernu i javila se djevojka sa recepcije kojoj sam se predstavio kao gospodin Tejlor. To je bilo dovoljno da mi ponudi da me poveže sa mojim menadžerom. Nijesam znao da li je moj menadžer muško ili žensko ni da li uopšte postoji račun pod imenom Tejlor – ispričao je Čujović. Pošto mu se javila starija gospođa koja je mislila da poznaje Čujovića, on je „kao i uvijek, malo uz osmijeh zakazao sastanak sa njom.“
Računi
- Slučajno sam provukao da treba da mi legnu neka sredstva na račun i tražio od nje da mi saopšti vrijednost kompletnog računa što je ona i uradila. Misleći da priča sa klijentom banke kazala mi je da raspolažem sa 67.000 eura. Naložio sam joj da taj iznos prenese na račun Slobodana Milenkovića u Hrvatskoj – kazao je optuženi. Istakao je da je ovo uradio na blef čisto da vidi hoće li njegova priča proći.
- Ljudi koji su sarađivali sa nama nijesu željeli da idu ispod iznosa 100.000 eura sa jednog računa. Ali iz razgovora sa menadžerkom sam saznao da Tejlor ima penzioni fond od 71.500 eura koji je bio oročen. Ipak taj novac nijesam mogao da preuzmem jer je bio vezan ugovorom, bilo ga je moguće isplatiti tek pošto Tejlor napuni određeni broj godina – ispričao je Čujović.
Međutim, to ga nije omelo u naumu da izvuče još novca pa je sačinio lažnu svift poruku koja je pružala informaciju da na račun Tejlora treba da legne veća uplata. Na osnovu te poruke menadžerka je Čujoviću isplatila 71.500 eura bančinog novca koji je on trebalo navodno da vrati za nekoliko dana.
- Čim su primili svift poruku ova sredstva su uplaćena na račun Milenkovića u Erste banci u Hrvatskoj – kazao je Čujović. On je istakao da Bošković nije znao za ovaj slučaj.
Prema navodima optužnice, Bošković je organizovao kriminalno udruženje sa Milošem Čujovićem iz Beograda. Od 1. januara do septembra 2013. godine, dok se nalazio u pritvoru ZIKS-a, Čujović se, koristeći programerske vještine, lažno predstavljao službenicima inostranih banaka da je vlasnik žiro računa.
On je bankarskim službenicima davao instrukcije da se sa deviznih računa otvorenim u inostranim bankama izvrši prenos novca na devizne račune više osoba. Na taj način Bošković i Čujović su sebi pribavili imovinsku korist od 1.446.171, 80 eura. Od ovog iznosa je ostalo blokirano 249.425 eura. Boškoviću i Čujoviću je u prevari umišljajno pomogla okrivljena Nataša S. Golović. Proces vodi sutkinja Vesna Moštrokol.
Bilo mi je zanimljivo razgovarati sa bankarima
Miloš Čujović je pred sutkinjom Vesnom Moštrokol tvrdio da je u „projekat“ ušao jer nije tip koji može da leži po cijeli dan, ali i da je od stresa i neizvjesnosti koji nosi ovaj posao potpuno „izgorio“.
- Zamislite dokle mi je došlo sve ovo kada sam ja odlučio da ispričam sve. Vjerovatno primjećujete da sam Vam kazao stvari kojih nema u optužnici. Ako mi vjerujete, bolje se osjećam zbog toga – kazao je Čujović. Pojasnio je i da je većinu prevara odradio kako bi ubio vrijeme jer mu je u zatvoru jako dosadno.
- Obzirom da sam hiperaktivna osoba, ovo mi je bilo jako zanimljivo. Sigurno sebe stavljam u loš položaj govoreći sve ovo, ali bilo mi je jako zanimljivo da razgovaram sa službenicima iz banke – kazao je on.
Pobjeda
