On je rekao da Demos ostaje pri stavu da opozicione odnose treba graditi na osnovama uzajamnog poštovanja svih opozicionih subjekata.
– Prosto je nevjerovatno, sasvim sigurno neodgovorno, da vlast simulira političko- institucionalnu normalnost nakon izbora održanih na dan objavljenog `državnog udara` i pokušaja terorističkih napada – naglasio je Lekić.
● Da li će, i eventualno kako, Demos nastupiti na izborima u Herceg Novom? Kada će odluka o tome biti donijeta?
– Mi smo iz Demosa više puta javno isticali da opravdana politika bojkota nelegitimnog parlamenta podrazumijeva doslednost, znači bojkot izbora i u Herceg Novom. Dakle, iz istih razloga zbog kojih su bojkotovani izbori u Nikšiću.
Vidite, uprkos ovom našem stavu, mi smo ispoštovali naš odbor u Herceg Novom da sagleda raspoloženje građana i lokalnu situaciju u svim segmentima i da zatim predloži rješenje, bez prejudiciranja našeg konačnog stava. U međuvremenu nije bilo nikakvih dogovora o eventualnim koalicijama.
U narednim danima mi ćemo zajednički donijeti konačnu odluku.
● Kako objašnjavate savez sa DF koji je bio dogovoren u Nikšiću za martovske izbore, imajući u vidu brojne uvrede i kritike iz tog subjekta na Vaš i račun Demosa?
– Izrečene, kako kažete, uvrede i kritike, ili drugačije rečeno laži i gluposti, više govore o pojedincima koji su skloni da to izgovaraju. Hoću reći, primitivne i lažne optužbe o izdajstvu, nekakvom planu B, stranim ambasadama i slično su po besmislenosti bile jedino ravne propagandi DPS-a koji nas je u svom plaćenom tabloidnom blatu takođe optuživao da smo nekoga izdali. Sve je to tada i sada zasluživalo samo prezir. I tu se, bar što se mene tiče, nije ništa promijenilo.
U Demosu smo u varijanti izlaska opozicije na izbore u Nikšiću bili za zajedničku opozicionu listu koju bi predvodila nestranačka ličnost. To su pored Demosa bili DF i SNP. U Demosu smatramo da politika podvala, krupnih ili sitnih podvala svejedno, a sa bilo koje strane dolazile, ne samo da nije u zajedničkom interesu već da to obilato koristi vlast.
Demos ostaje pri stavu da opozicione odnose treba graditi na osnovama uzajamnog poštovanja svih opozicionih subjekata.
● Da li bojkot parlamenta daje rezultate? Hoće li se Demos pojaviti u parlamentu kada se bude glasalo o protokolu za pristupanje NATO?
– Bojkot parlamenta je iznuđen potez. On je u interesu zemlje kako bi se postigao demokratski dogovor kojim bi se prekinulo neregularno stanje u zemlji koje traje od 16. oktobra do današnjeg dana. Prosto je nevjerovatno, sasvim sigurno neodgovorno, da vlast simulira političko- institucionalnu normalnost nakon izbora održanih na dan objavljenog `državnog udara` i pokušaja terorističkih napada.
Sasvim izvjesno, Demos se neće pojaviti u parlamentu ako se tamo bude glasalo o pristupanju u NATO. Uostalom još i ne postoje uslovi da se uopšte odlučuje o tom pitanju u Crnoj Gori.
● Kako to mislite?
– Mislim na više elemenata, i to ne samo na dvije zemlje koje nisu ratifikovale protokol i na nedostajući potpis američkog predsjednika. Naime, i na majskom NATO samitu, a iza kulisa i prije toga, biće još riječi o konačnom stavu zapadnih saveznika, sve to u kontekstu velikih promjena na međunarodnom planu. Pored intenzivnih previranja na međunarodnoj sceni, NATO saveznici ostaju i u problemu da prime zemlju koja pored hroničnih problema sa korupcijom i kriminalom u strukturama vlasti još izbjegava donošenje demokratske odluke o NATO pristupanju. Naime, uprkos strateškim interesima, zapadnim saveznicima dođe neprijatno, pa i kompromitujuće da za tako važne partnere imaju zemlju u kojoj vlada nema puni legitimitet a koju podržava krnji odnosno poluprazan parlament.
● Po Vašem sudu, kakve aktivnosti opozicija treba da pokrene da bi se izborila za demokratski referendum o članstvu Crne Gore u NATO?
– Treba da pokrene sve aktivnosti zakonom dozvoljene za odbranu najvišeg oblika demokratskog odlučivanja koje bi donijelo ne samo legitimnu već stabilnu odluku, koju zatim niko ne bi osporavao.
● Vaš komentar politike stalnog zaduživanja, koju sprovodi Vlada?
– Imajući u vidu visinu duga i intenzivnost zaduživanja u domaćim i stranim bankama i finansijskim institucijama, sada je već teško govoriti samo u kategorijama ekonomske neracionalnosti zaduživanja.
Sada je izvjesno pobijedila logika i praksa bezumnog srljanja, odnosno bjesomučnog zaduživanja sa teškim posledicama. Istina, Đukanovićevo nasljeđe ekonomske neracionalnosti, rasipništva, klijentelizma, voluntarizama raznih vrsta, sve to pravno nekontrolisano i u psihologiji privatne države je primarno dovelo do ovog stanja finansijskog sloma.
Vidimo da premijer Markovića ne ulazi u suštinu problema, ne objavljuje realno stanje, prikrivajući kako uzroke tako i posledice novog zaduživanja. Posljedica koje, nažalost, neumitno dolaze.
Dan