Ako već nijeste pogledali sedmodjelni masterpis TV HBO „Big Little Lies“, imamo samo jedno pitanje: o čemu ste, dođavola, razmišljali? Reditelj Žan-Mark Vali skuvao je malo remek-djelo koje je apsolutno pobijedilo sve što smo mogli da pogledamo na TV u prvom kvartalu ove godine.
Proteklih sedmica grizli smo nokte, strecali od rotacija likova i nervirali se pokušavajući da riješimo toksičnu zagonetku zasnovanu na bestseleru Lijane Morijarti.
Vješta rješenja
U Valijevom mini serijalu uživali su čak i čitaoci kojima su od početka poznata imena pirana-ubica u sunčanom, kalifornijskom akvarijumu u kom svaka riba izgleda sposobna da prolije krv. Reditelj je uspio da „podmiri“ sve gledaoce vještim rješenjima, furioznim narativom, perfektnim soundtrackom i igrom fenomenalnih glumačkih zvijezda.
U prvoj epizodi, prije nego što su uvedeni likovi, glavni glumac postala je misterija. Odmah smo dobili informaciju da je u sunčanom Montereju neko ubijen. Šest perfektno zaokruženih epizoda rasplelo je gustu mrežu oko četiri naizgled savršene porodice. U skupocjenim kućama na pješčanim plažama sa razglednica, skupilo se toliko nezadovoljstva da je svako postao osumnjičeni. Tek u samom finalu prijatelji su prestali da lažu i čuvaju jecaje, želje i modrice za momente kada ostanu među četiri zida.
Krivci u sjenkama
Istina o identitetima ubice i žrtve nije otkrivena do posljednjih deset minuta jezivo dobrog finala. Tek kada je sve otkriveno postalo je jasno zašto je „Big Little Lies“ remek-djelo. Glavni pogon serijala nije poprostačena misterija poslije čijeg razotkrivanja više nećete imati želju da se vratite u Monterej.
Zaboravite na Agatu Kristi – „Big Little Lies“ je studija nasilja, kompleksnih međuljudskih odnosa i laži koje govorimo sebi da bismo preživjeli. Ovakvi serijali tjeraju na preispitivanje svega što mislite da znate o sebi i najbližima. To možete da provjerite vrlo lako, gledajući serijal ponovo od početka. Vidjećete da čitaocima ni na milisekundu nije smetalo poznavanje literarnog predloška zato što su imali poseban gušt prateći krivce kako se polako kreću u sjenkama.
Često možete čuti kako se holivudske glumice žale na nedostatak kompleksnih ženskih uloga u filmskom biznisu. „Big Little Lies“ vrijedi i zbog toga što je pokazao višedimenzionalne žene, a ne samo barbikice i akcione figurine.
Ranjene žene
Ne zna se ko je bolji. Ris Viderspun kao Madlin – komšijsko njuškalo, puritanska domaćica i egomanijak koji mrzi savršenu suprugu bivšeg muža i „sobe pune erekcija“ koje ostavlja za sobom. Šajlin Vudli – samohrana majka Džejn, žrtva silovanja, tempirana bomba sa pištoljem u torbici i potencijalni samoubica. Lora Dern kao Renata – histerična majka, bogatašica sa pedigreom i klasična Kruela DeVil.
Ili Nikol Kidman u roli Selest – hodajući primjer ranjene osobe koja ne može da ima ono što želi, ali na kraju dobija ono što joj je potrebno. Da - definitivno Kidman. Njena iluzija savršenstva je najbolnija. Vilica će vam se otkotrljati do poda nakon što pogledate „Big Little Lies“ i otrovni, sado-mazohistički ples nje i Aleksandera Skarsgarda.
M. I.
Trejler: https://www.youtube.com/watch?v=YFZcNKzDhYI
