Blagovijesti inače spadaju u Bogorodičine praznike i svetkuju ga najviše žene. Aili od ovog dana kreće buđenje prirode i mnogi radovi…
Blagovijesti spadaju u radosne hrišćanske praznike i slave se uvijek 7. aprila, tačno devet mjeseci prije Božića.
Djevojke i žene, posebno one koje žele da zatrudne i postanu majke, odlaze u crkve i manastire gdje su ikone posvećene Blagovijestima i mole se Bogorodici, a vlada vjerovanje da na ovaj dan žene ne treba da se češljaju.
Za ovaj praznik postoje mnogi narodni običaji, a većina je vezana za buđenje prirode i početak proljećnih radova.
Narod se u selima tako plašio zime sve dok ovaj dan ne prođe. Tek poslije Blagovijesti kreću radovi u voćnjaku i njivama – počinje kalemljenje voća, orezivanje vinograda i sječa pšenice i ječma.
Na Blagovijesti se, po narodnom običaju, ustaje veoma rano, čak i u ponoć, a dan je počinjao devojačkom pjesmom. Kuća i okućnica mora da se očisti.
Dan uoči ovog praznika djevojke su sakupljale suva drva i grančice potrebna za veliku vatru koja se palila na nekom vidnom ili važnom mjestu. Oko vatre su se veselili momci i djevojke, a ponegdje i stariji.
Postojao je i običaj preskakanja buktinje (bukara) koji je vezan i za vjerovanje da se na ovaj dan bude gmizavci iz zimskog sna. Za onoga ko bi prekočio vatru smatralo se da je zaštićen od ujeda zmija. Ali zmije se na sam dan Blagovijesti nisu spominjale. Niko nije smije da izgovori tu riječ.
Period do sedam dana, koji kreće od ovog praznika, za mnoge može da bude presudan. Naime, na sjutrašnji dan sve do Velikog Petka dobro bi bilo započeti bilo kakav veći posao (izgradnja, pokretanje sopstvenog posla, usavršavanje), a povoljan je period i za donošenje važnih životnih odluka koje mogu da donesu korjenite promjene u životu.
