Gojko Vukčević koji je preveo knjigu Bronevskog o Crnoj Gori, piše:
"Bronevski Vladimir Bogdanovič (1784-1835), rođen je u plemićkoj porodici u Tulskoj guberniji. Obrazovanje je dobio u pomorskom korpusu. Bio je vrlo obrazovan, poznavao je pored svoje vojničke profesije još i istoriju, mitologiju, umjetnost i sl. . . Učestvovao je u kampanji admirala Senjavina na Sredozemnom moru od 1805. do 1810. g. Zatim je služio u Crnomorskoj floti i 1818. g. prešao je u rezervu sa činom kapetan-lajtnanta..." (Vladimir Bronevski, Zapisi o Crnoj Gori i Boki, Cetinje, 1995, str 203)
Bronevski je sa Ruskom eskadrom došao u Herceg Novi 21. februara 1806. upoznao se sa narodom i prilikama u Boki, a zatim obišao i Crnu Goru. Svoje utiske iz Crne Gore i Boke sredio je i objavio 1818. godine u S. Petersburgu u knjizi pod naslovom "Zapisi pomorskog oficira za vrijeme kampanje po Sredozemnom moru pod komandom vice-admirala Dmitrija Nikolajeviča Senjavina od 1805. do 1810. godine." Knjiga je doživjela i drugo izdanje, 1836. godine.
Bronevski piše o jeziku kod Crnogoraca:
"Crnogorci su imali malo odnosa sa strancima pa su sačuvali punu i korjenitu čistoću slovenskoga jezika. Njihov izgovor je mekši i prijatniji nego kod Srba, Hrvata i Dalmatinaca..." (str 103)
U cijelom spisu o Crnogorcima Bronevski ni na jednom mjestu ne navodi da su Crnogorci dio Srba, viđeli smo iz citirane rečenice da on jasno razlikuje Crnogorce od Srba.
To je sasvim razumljivo, jer je Sima Milutinović Sarajlija koji je importovao srpsku nacionalnu ideologiju u Crnu Goru, na Cetinje pristigao 20 godina poslije Bronevskog. Bronevski nije mogao znati o srpskoj narodnosti Crnogoraca jer ona još nije bila izmišljena, o tome sam bezbroj puta pisao i ovo je još jedan prilog tvrdnji da je srpstvo u Crnu Goru uvezao Njegošev učitelj Sima Sarajlija.
