- Jezikom govori puno toga. Jezikom govori kultura, nacionalna pripadnost, istorijsko iskustvo, određena solidarnost koja postoji unutar određene grupe ljudi - nacionalna, kulturalna - i istorija. Kada čovjek progovori, sve tim jezikom govori iz njega. Svoditi jezik samo na tu prostu, komunikacionu ravan znači izostavljati bitne dimenzije jezika - istakao je on za RTCG.
Više regionalnih nevladinih organizacija, među kojima i Centar za građansko obrazovanje iz Podgorice, nedavno je objavila Deklaraciju o zajedničkom jeziku u kome se ističe da „korištenje četiri naziva za standardne varijante – bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski – ne znači da su to i četiri različita jezika“.
- Neki stavovi u tome su sasvim prihvatljivi i u redu - da jezik ne treba koristiti kao bilo kakvu vrstu diskriminacije. Negdje me to podsjeća i na neku vrstu nostalgije. Ali, te zajedničke domovine više nema. Ako su imali projekat, dobili su odličan pres kliping - zaključio je Radulović.
- Suočeni s negativnim društvenim, kulturnim i ekonomskim posljedicama političkih manipulacija jezikom i aktualnih jezičnih politika u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, mi, doljepotpisani, donosimo Deklaraciju o zajedničkom jeziku potpiši deklaraciju - navodi se na početku te inicijative.
U pomenutom dokumentu stoji kako se u „Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji upotrebljava zajednički jezik“.
- Riječ je o zajedničkom standardnom jeziku policentričnog tipa - odnosno o jeziku kojim govori više naroda u više država s prepoznatljivim varijantama - kakvi su njemački, engleski, arapski, francuski, španski, portugalski i mnogi drugi. Tu činjenicu potvrđuju štokavica kao zajednička dijalekatska osnovica standardnog jezika, odnos istoga spram različitoga u jeziku i posljedična međusobna razumljivost. Insistiranje na malom broju postojećih razlika te nasilnom razdvajanju četiri standardne varijante dovodi do niza negativnih društvenih, kulturnih i političkih pojava, poput korištenja jezika kao argumenta za segregaciju djece u nekim višenacionalnim sredinama, nepotrebnih „prevođenja“ u administrativnoj upotrebi ili medijima, izmišljanja razlika gdje one ne postoje, birokratskih prisila, kao i cenzure (te nužno auto-cenzure), u kojima se jezično izražavanje nameće kao kriterijum etno-nacionalne pripadnosti i sredstvo dokazivanja političke lojalnosti - stoji u ovoj Deklaraciji.
Izvor: TVCG
