Piše: Vladimir MARAŠ
Zvezda je imala štošta da izgubi ukoliko ne savlada Budućnost, dok smo mi, s druge strane, gajili nadu da su ponekad, uz malo sportske sreće, čuda ipak moguća. Budućnost je izgubila meč iako je do poluvremena postojala egal nada. Činjenica je da je nakon nedavno uručenog otkaza Vilijamsu značajno pojačana odbrana našeg tima. Jednostavno, dobili smo petog igrača u odbrani. Ipak, to nije bilo dovoljno za ovakvog protivnika. Ako zanemarimo logičan osjećaj koji imam kao navijač tima koji je izgubio i uzmemo u obzir sve tri utakmice u seriji, pa čak i nakon odigrane cijele sezone, najveći uspjeh košarkaškog kluba Budućnost jeste promocija mladih igrača Petra Popovića i Alekse Ilića. Mogli su dobiti i više prostora. Zaslužili su ga. Nakon mnogo godina, Budućnost s velikom pažnjom treba da pristupi tretmanu ova dva igrača, ali i svih nadolazećih košarkaških talenata. Za promjenu. Zarad njihovog dobra i benefita crnogorske košarke.
***
Nakon završenih predsjedničkih izbora u Srbiji i ubjedljive pobjede premijera Vučića, sprski mediji su zaćutali, čini se, kao nikada do sada. Nakon one silne predizborne euforije kojoj smo igrom čudnih zakonskih rješenja u sferi medija bili nazočni i mi u Crnoj Gori, izostala je reakcija urednika elektronskih medija nakon izbora. Nije bilo analiza, debata i okruglih stolova. Tačnije, da nije socijalnih mreža i nekoliko portala, srpski izbori bili bi zaboravljeni cijelih 48 sati nakon zatvaranja biračkih mjesta. Da li je realnost zaista takva? U Beogradu su aktuelni protesti studenata kojima se svakodnevno pridružuju brojni građani, nezadovoljni načinom na koji je Vučić ostvario pobjedu.
Potencirajući nefer kampanju, nevjerovatni nedostatak kritičke misli velikog broja medija u Srbiji (čitaj: jednoumlje) i pritiske (čitaj: ucjene) raznih vrsta kojima se birači primoravaju da izađu na izbore i glasaju favorita, građanska Srbija je danas nezadovoljna. Buni se. Dobar dio te i takve građanski profilisane Srbije koji je mahom glasao za kandidata Sašu Jankovića, smatra izbore potpuno neregularnim i nelegitimnim. Ako nekoga baš zanima da čuje hrabar i britak presjek postizbornog ambijenta u Komšinici, neka na Jutjubu potraži komentar pod nazivom „Vučićev državni udar - Milojko Pantić“. Komentar ovog legendarnog jugoslovenskog sportskog novinara, sedmominutni hrabri monolog, definiše esenciju sadašnje situacije - vrlo primjenjive i na nas u Crnoj Gori. Ama ina okolne zemlje Balkana. Dakle, studenti u gradovima Srbije protestuju protiv diktature. Tako oni kažu.
***
A šta kažu naši studenti? Prije neki dan čuh na Radiju Crne Gore direktan prenos iz crnogorske Skupštine i shvatih da i tamo sjede studenti. Crnogorski studenti. Od svih problema koji im pritiskaju glave i razloga koji svakom studentu treba da budu prioriteti, čak su i targetirani od evopskih institucija kao goruće krizne tačke našeg društva, većina mladih je u razgovorima s nekim ambasadorima i ministrima u Vladi potencirala temu NATO i bezbjednost kao novi izazov. Bezbjednost, uprkos učlanjenju u NATO. I uprkos zvaničnom podatku Zavoda za zapošljavanje, koji kaže da u Crnoj Gori, od ukupnog broja nezaposlenih, čak 35 odsto čini populacija mlađa od 30 godina. Mlađih od 26 godina bez posla je 22 odsto. Dakle, nije zaposlen svaki treći građanin Crne Gore mlađi od 30 i svaki peti ispod 26 godina! Na osnovu te pretpostavke, logično bi bilo da žive s roditeljima.
To su, narode moj, porazni podaci. Međutim, tog dana u Skupštini, niko od studenata nije postavio to pitanje. Bilo kome. Pa makar da su se na ove teme ispičali među sobom. Idila traje, živi. Nema sreće dok studenti ne shvate da država treba da se plaši njihove otvorenosti, direktnosti i nedostatka bilo kakvog pardona za bolje svoje i društva u cjelini . Student je mladi čovjek željan života, sazrijevanja, jednakih šansi, putovanja, upoznavanja, nesputane ljubavi u svako vrijeme i na svakom mjestu. Željan je bunta jer bunt je on sam - po definiciji je nezadovoljan sistemom u kome živi i želi da ga mijenja, ponekad i izražavajući stav na ulici, demokratskim i mirnim načinom... Mi u Crnoj Gori nemamo tih problema. Naša mladost je, istraživanja gledanosti kažu, uz Pinkove zvezde i zvezdice, Farme i Parove. Pa čekaj, da li je to zaista budućnost ove zemlje? Da li baš tako oporavljamo poru- šene i skoro klinički mrtve standarde života? Studenti, vi ste budućnost ove zemlje. Radite sada da bi vam kasnije ostalo manje stvari za popravku. Srećan vam 4. april! (Objektiv, Pobjeda)
