Stručni saradnici Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore u susret sprovođenju aktivnosti na monitoringu divokoze, a u cilju prikupljanja što relevantnijih podataka o ovoj vrsti, upoznali su učesnike radionice sa dosadašnjim rezultatima. Na ovoj radionici dogovoren je i način terenskog protokola za naredni period.
Na radionici su zaposleni iz NP Durmitor imali priliku da svoja iskustva sa terena prenesu kolegema iz NP Prokletije i informišu ih o aktivnostima koje su sprovodili kada je u pitanju monitoring i prikupljanje podataka o divokozi.
Divokoza je autohtona vrsta brdsko-planinskih i visoko-planinskih područja Crne Gore i pripada podvrsti Rupicapra rupicapra balcanica. Ograničena samo na Balkansko poluostrvo, jedna je od sedam podvrsta Alpske divokoze.
Ove subpopulacije su obično nalaze u alpskim područjima zaštićenih područja Dinarsko-Pindskog planinskog lanca na zapadnim visokoplaninskim i istočnim visokoplaninskim područjima Balkanskog poluostrva.
Kao visoko vrijednovana lovna vrsta, divokoza često biva meta lovokradica, čime njihovo prisustvo opada izvan zaštićenih područja. Značaj ove vrste kao preživara je u tome što održava alpske ekosisteme u izvornom obliku. Takođe, divokoza predstavlja drugi najvažniji plijen kritično ugroženog Balkanskog risa. Održavanjem populacija divokoze stvara se pogodan ekosistem, da se ris, koji sada, još uvijek nije prisutan kod nas, za neki vremenski period, raširi ka krajevima gdje ima dosta plijena.
Stalna stabilna krda divokoze u zaštićenim područjima na Balkanu su od ključnog značaja za opstanak podvrste u cilju očuvanja genetskog resursa adaptiranh na surove ekološke uslove. Takođe, praćenje stanja divokoze u zaštićenim područjima treba da se primjenjuje na redovoj osnovi od strane zaposlenih i svih ostalih zainteresovanih strana (lokalno stanovništvo, turističke organizacije, planinarska društva), a Nacionalni parkovi Crne Gore još od 2008. godine rade na uspostavljanju platforme za monitoring ove planinske antilope.
Prema evropskoj IUCN crvenoj listi ugroženih vrsta, za alpsku vrstu se smatra da ima najmanji stupanj zabrinutosti kada je konzervacijski status u pitanju. Balkanska podvrsta, međutim ima opadajući trend. Stoga, uključena je na Aneksima II i IV Habitat Direktive 92/43/EEC o očuvanju prirodnih staništa i divlje flore i faune, Aneks II obuhvata vrste od značaja za zajednicu čije očuvanje zahtjeva imenovanje specijalnog područja očuvanja i Aneks IV obuhvata vrste značajne za zajednicu kojima je potrebna posebno stroga zaštita i na Annex III Bernske Konvencije (Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa/Annex III: zaštićene vrste faune).
Danas unaprijeđenje i zaštita ove vrste najsigurnija je kroz zaštićena područja.
