On je, kako je saopšteno iz Ministarstva kulture, istakao značaj "Miroslavljevog jevanđelja", podsjećajući da je nastalo krajem XII vijeka, najvjerovatnije u Manastiru Sv. Petra pored Bijeloga Polja, u, kako je kazao, „posljednjem dahu veličanstvene Dukljanske kraljevine“.
- Ovaj predivni pergamentni kodeks predstavlja jedan od najvažnijih dijelova bogatog mozaika crnogorske kulture. Zagledavši s ove distance, u vrijeme prije i poslije nastanka ovog jevanđelistara, uviđamo vjekovno preplitanje kulturnih obrazaca – od predromaničkih, romaničkih ili vizantijskih stilova, do onih predivnih orijentalnih i islamskih; što je ovome prostoru ostavilo neoborive dokaze o plodotvornom susretu različitosti, čime i danas možemo predstavljati primjer čak i onim društvima čije je etničko šarenilo mnogo svedenije – istakao je Ljumović.
Prema njegovim riječima, roman “Svi moji” jeste svojevrsni isječak iz vremena koji pokazuje koliko je sámo trajanje jednog neunisonog prosotra uslovljeno njegovom sposobnošću da nalazi tačke spajanja različitih kulturnih tradicija.
- Taj socio-kulturološki mehanizam mora uvijek biti u osnovi svake strategije jednog društva kakvo je naše, a koje teži interkulturalnosti različitosti, jer interkulturalnost doprinosi progresu više od svih dekleracija i povelja. I, kao što nam svaka stranica "Miroslavljeva jevanđelja" pokazuje da se upravo sinergijom različitih umjetničkih i kulturnih uticaja ostvaruju visoki estetski dometi, tako nas i jezičko, stilsko i idejno raznoglasje savremene literature čini prijemčivijim za prihvatanje različitosti, što je prvi preduslov za harmonizovani suživot.” rekao je Ljumović o nagrađenom djelu.
Hodžić je kazao da „Miroslavljevo jevanđelje“ doživljava kao priznanje umjetničkom djelu, ali i kao potvrdu multikulturalnosti i multietičnosti našeg društva.
- Dvije stvari određuju misli i radnje ljudi; jedno je priroda, drugo je kultura – zapisao je Ipolit Ten. Mijenjali su se klima i vremena, carstva i države, uzdizale se i nestajale ali je misija umjetnika uvijek bila ista: oplemeniti sebe i druge, učiniti svijet ljepšim i boljim. Svejedno da li to čine perom, kičicom, mistrijom, obrađivanjem grubog kamena, ugrađivanjem u temelje Panteona ili sizifovskim guranjem uz svoje brdo - umjetnici što više daju – više i imaju; što njihova djela više pripadaju drugima – sve su više i naša. Zato su naši i "Miroslavljevo jevanđelje" i freska „Gavran hrani proroka Iliju“, i „Misal“ Đon Buzukua, i minijaturni Kuran iz Husein – pašine džamije, i slike Tripa Kokolja, i epska platna Lubardina, i epski spjev Avda Međedovića. Zato i ja "Miroslavljevo jevanđelje" smatram svojim, zato i ovu nagradu doživljavam kao priznanje umjetničkom djelu ali i potvrdu multikulturalnosti i multietičnosti našeg društva, ljepote življenja i stvaranja u Crnoj Gori. Na to smo svi s razlogom ponosni.” rekao je laureat Hodžić, zahvaljujući na dodijeljenom priznanju.
Prisutne je pozdravio i predsjednik bjelopoljske Opštine Aleksandar Žurić, koji je rekao da je Bijelo Polje itekako svjesno časti da dodjeljuje nagradu tako prestižnog imena kao što je to "Miroslavljevo jevanđelje".
- A večeras je srećno što je dodjeljuje prijatelju našeg grada, sjajnom pjesniku, pripovjedaču, rimanopiscu i izvanrednom čovjeku. Jer večeras je akademik Zuvdija Hodžić samo laureat, a već od sjutra čuvar te naše nagrade koja mu je dodijeljena, a samim tim i čuvar naše kulturne istorije. Njegova životna biografija, djelo, dokazani odnos prema Crnoj Gori, njenoj sudbini i stremljenjima najsigurniji je pokazatelj da ova nagrada ide u ruke koje će znati da je čuvaju – istakao je on.
Književnu nagradu "Miroslavljevo jevanđelje" Hodžiću je dodijelio žiri u sastavu: Mladen Lompar (predsjednik) i Jovanka Vukanović, Živko Andrijašević, Milorad Popović i Bogić Rakočević. Odluku žirija obrazložio je Rakočević, rekavši da Hodžicevom knjigom dominira lično, subjektivno.
- Ono što je arhivirano u piščevom sjećanju katkad pokušava doseći dozu spektakularnosti. Hodžićevom knjigom dominira lično, subjektivno i radi se o dijalogu sa sopstvenom proslošću, ali njome provijavaju i fantastični slojevi. Ovdje su fikcija i autobiografija saglasne. Hodžićeva naracija ne prestaje se odazivati na stvarnost, a njena dinamika zahtijeva strpljivog čitaoca. Knjiga „Svi moji“ prepuna je raznih avantura. U njoj se spaja ono davnašnje i sadašnje – kazao je Rakočević.
