On je napomenuo da je i sam tokom dugogodišnje profesionalne karijere dobijao pozive svjetskih vaterpolo sila da zaigra za njihove reprezentacije.
- Možda sam se sa njima mogao okititi još kojim evropskim, svjetskim pa i olimpijskim zlatom?! Ali ne! Takve sam ponude kategorično odbijao. Jer je to vrijeđalo moj patriotski ponos i pripadnost Crnoj Gori u kojoj sam rođen,u kojoj sam odrastao, školovao se, osnovao porodicu, koja mi je utabala put da kao kapiten reprezentacije stignem do cilja i sa svojim saigračima osvojim vrh evropskog vaterpola, a da bi nakon svega i karijeru završio pod crnogorskom zastavom. Smatram da reprezentativci, ma koje vjere i nacije bili,na taj način dokazuju vjernost, odanost i ljubav prema državi, djelima ne riječima. I zato smatram da sa svojom zemljom o tom pitanju nema nagodbe. Jer, dres na kojem piše Crna Gora nema cijenu, ma ko ga nosio, bilo da smo Crnogorci, Hrvati, Srbi, Bošnjaci ili Albanci - ocijenio je Janović i dodao:
- Ima li većeg aspurda nego da sportista koji bi po prirodi stvari trebalo da bude reprezentativac Crne Gore, pognute glave ne pjeva svoju, a uzdignuta čela sluša tuđu himnu?Možete li zamisliti jednog Mesija da igra za Španiju? Ili jednog Ronalda da ne igra za Portugal. Može i naš Savić kao jedan od najboljih odbrambenih igrača današnjice zaigrati za drugu državu, ali ne želi, neće … mogli su to učiniti i Jovetić, Zlatičanin i mnogi naši vrhunski sportisti poput rukometaša Kapisode i njegovih sledbenika kakvi su danas Ševaljević, Čavor… ali nijesu….već su na vlastitom primjeru … kao najbolji ambasadori Crne Gore svima očitali lekciju kako se voli svoja zemlja, kako se za nju igra ibori. Oni bi trebalo da posluže ikao primjer i budu uzor svoj djeci i omladini,koji sanjaju da jednog dana obuku dres Crne Gore,kako se brane boje reprezenatcije.
Rukometaši Borozan, Simić, Lipovina posljednji su iz plejade crnogorskih vrhunskih sportista koji su objavili da će uzeti ispisnicu iz crnogorske reprezentacije. Janović je istakao da će ih prije nego što to i formalizuju, pozvati na zvanični razgovor.
- Kao ministar sporta, koliko je sjutra pozvaću ih da zvanično porazgovaramo, kako bih iz prve ruke čuo što ih navodi na takvu odluku. Svako iz svojih razloga, ranije su to, prisjetimo se, učinili i rukometaši Vujović, Marković, Stojanović... vaterpolisti Prlainović, Mandić, Subotić...košarkaši Pavlović i Mirotić ….? Nijesmo srećni što su otišli, jer i za drzavu veću od naše zemlje ovo bi bio gubitak. I baš kao što van granica Crne Gore živi još jedna Crna Gora, tako nažalost crnogorskog sporta za tuđinu igra još jedna reprezentacija Crne Gore. Ima ta priča, međutim i drugu stranu medalje. I to je ono na čemu ću ja kao ministar sporta insistirati tokom ovog mandata, a to je da država na takve slučajeve odgovori tako što će u mjeri mogućeg obezbijediti svojim reprezentativcima uslove dostojne vrhunskih sportista. Dugujem to i svom matičnom sportu i svim crnogroskim sportistima. Smatraću velikim svojim i uspjehom novoformiranog ministartsva sporta,ukoliko stanje u toj oblasti ostavim boljim nego što sam ga ja zatekao. Želim da što vise novca koji država opredjeljuje savezima, ode reprezentativcima, da im u Crnoj Gori omogućimo uslove za postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Jer su poražavajući primjeri gdje mladi reprezentativci odlaze na pripreme i takmičese o svom i trošku. Za razliku od političkog, dres sa grbom Crne Gore ne samo da se ne bi mogao preko noći mijenjati, već ni za života. No, nekad je poštenije i otići, nego ostati, pa na terenu pod crnogorskim grbom i zastavom, sebe i svoje srce poklanjati drugoj državi - zaključio je Janović.
