Prema njenim riječima, iako su uočeni određeni napori na kreiranju minimuma standarda u vezi sa zdravstvenom zaštitom djece, to nije u dovoljnoj mjeri rezultiralo da usluge zdravstvene zaštite budu podjednako dostupne svoj djeci (budu prilagođene potrebama razvijenog društva).
Mijušković je agenciji MINA kazala da je Zaštitnik na osnovu posljednjih informacija objavljenih u medijima o nedostatku pedijatara na teritoriji Glavnog grada formirao predmet po sopstvenoj inicijativi i zatražio izjašnjenje od JU Dom zdravlja Podgorica.
„ Dok se ne završi ispitni postupak ne možemo dati više informacija o konkretnom predmetu, a posebno ne prejudicirati ocjenu u odnosu na postojanje kršenja prava na adekvatnu zdravstvenu zaštitu“, rekla je ona.
U prošloj godini Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore primio je 39 pritužbi iz oblasti prava na zdravstvenu zaštitu i zdravstveno osiguranje i prema riječima Mijušković svih 39 je riješeno. „Taj broj predmeta odnosi se ukupno na sve sektore , a ne samo za prava djeteta“.
Ona je saopštila da se od 39 primljenih pritužbi u godini 29 odnosilo na zdravstvenu zaštitu u Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS), pet na Fond zdravstva, dvije na Klinički centar i po jedna na Dom zdravlja Berane, Opštinu Pljevlja i organ u drugoj državi.
Mijušković je navela da je u oblasti prava na zdravstvenu zaštitu djece Zaštitnik imao u radu predmete koji su se odnosili na: nedostatak određenih vrsta stručnjaka u zdrvstvu, liječenje u inostranstvu uključujući i troškove boravka, korišćenje nekonvencionalnih metoda liječenja djece, zaštitu mentalnog zdravlja djece, nepristupačnost objekta Instituta za bolesti djece KCCG i dr.
Ona je ukazala da, generalno, institucija Zaštitnika u odnosu na broj pritužbi nema u radu veliki broj onih koje se odnose na postupanje ljekara i na zdravstvene ustanove.
U Instituciji smatraju da jedan od razloga za to može biti mogućnost obraćanju zaštitniku prava pacijenata koji postoje u gotovo svim zdravstvenim institucijama.
Prema njenim riječima, sa druge strane neki građani se ne odluče da ulože pritužbu, dok neki možda ne znaju na koji način mogu ostvariti svoja prava.
Mijušković je navela da je bitno reći da obraćanje zaštitniku prava pacijenata ne isključuje mogućnost obraćanja Ombudmsanu, koji je nacionalna institucija za zaštitu ljudskih prava i sloboda građana.“ I pozivamo ih da to čine kad god smatraju da im je povrijeđeno neko pravo“.
Kako je kazala, Zaštitnik je na osnovu obraćanja pojedinih građana i prateći situaciju u zdravstvenom sektoru koji se odnosi na djecu uočio da postoje određene slabosti sistema zdravstvene zaštite u Crnoj Gori.
„Ustanove koje pružaju usluge zdravstvene zaštite suočavaju se s problemom nedostatka određenih obrazovnih profila, kao i dodatne edukacije postojećeg kadra - primjetan je nedostatak određenih specijalnosti za djecu – oftamolozi, ortopedi, alergolozi i slično“, dodala je Mijušković.
Zaštinik će do kraja mjeseca Skupštini predati izvještaj o radu za 2016. godinu, a Mijušković navodi da su u izvještajnoj godini uočeni sve češći apeli roditelja za pomoć u prikupljanju sredstava neophodnih za liječenje djece u inostranstvu.
„ Podaci o bolesti i potrebama djece objavljuju se putem raznih medija, drušvenih mreža, organizovanjem različitih manifestacija, pri čemu je odaziv građana u pomaganju oboljeloj djeci za svaku pohvalu. No, potrebno je ulagati dodatne napore kako se djeca i njihovi roditelji ne bi našli u sitaciji da se bilo koja njihova osnovna potreba treba zadovoljiti prikupljanjem sredstava kroz humanitarne akcije“, ukazala je ona na ocjenu Zaštitnika koja će se naći i u izvještaju.
Pod posebnom pažnjom Zaštitnika u izvještajnoj godini bilo je i pitanje – imunizacije – vakcinacije djece. U tom smislu Zaštitnik je Ministarstvu zdravlja dao Mišljenje na Nacrt zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.
„Nacrtom je utvrđena obaveza vakcinacije za boravak djece u predškolskim i školskim ustanovama te ustanovama za smještaj djece bez roditeljskog staranja. Zaštitnik smatra da se boravak djece ne može uslovljavati prethodnom vakcinacijom. Osnovno obrazovanje je obavezno, a uslovljavanjem predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja vakcinacijom, djeci koja nijesu vakcinisana, a koja nijesu bolesna, uskraćuje se pravo na obrazovanje i vaspitanje, čime se dolazi u situaciju višestrukog kršenja njihovih prava“, navela je Mijušković.
Dodala je da Zaštitnik posebno ukazuje na važnost prevencije bolesti i promociju zdravlja, koja bi se vršila kroz preventivne programe i povećanje odgovornosti građana za svoje zdravlje.
„Potrebno je sprovoditi aktivnosti na prenošenju znanja o faktorima rizika, izbjegavanju rizika za obolijevanje, ponašanju u pojedinim situacijama i kod pojedinih bolesti, prosvjećivanju posebno ugroženih grupa i područja. Ovo, imajući u vidu podatak da je u prethodnoj godini, jedno dijete starosti šest godina, preminulo od posledica neadekvatnog tretiranja stanja u kojem se našlo (vaške), od strane neupućenog i neznavenog roditelja“, podsjetila je Mijušković
Ona je podsjetila i na neke od preporuke UN Komiteta za prava djeteta Crnoj Gori (2010 godine), a koje su još uvijek aktuelne.
Kako je kazala, u njima je navedeno da je potrebno da Crna Gora usvoji standarde za zdravstvene usluge prilagođene adolescentima i sveobuhvatnu strategiju za sprovođenje i praćenje tih servisa kao i da pruži adolescentima odgovarajuće usluge reproduktivnog zdravlja, uključujući edukaciju o reproduktivnom zdravlju u školama kako bi se smanjio broj trudnoća kod tinejdžerki, te da razvija programe prilagođene adolescentima za pomoć majkama tinejdžerkama i njihovoj djeci.
„Potrebno je osnažiti obuku, u saradnji sa NVO, ljekara opšte prakse, medicinskih sestara, socijalnih radnika i drugih radnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti na polju promovisanja zdravlja, uključujući zdrave stilove života i emotivnu dobrobit adolescenata, imajući u vidu poboljšanje kapaciteta i kvaliteta zdravstvenih radnika u zemlji“, ukazala je Mijušković.
Kako je rekla, u preporukama UN Komiteta navodi se i da je potrebno razvijati sveobuhvatnu politiku mentalnog zdravlja, uključujući promovisanje mentalnog zdravlja, bolničke i ambulantne usluge za adolescente sa mentalnim poremećajima, kao i programe za podršku porodicama sa djecom koja su u riziku.
„Komitet je preporučio o da je potrebno rješavati učestalu pojavu upotrebe droga, duvana i alkohola među djecom, između ostalog, dajući djeci precizne i objektivne informacije o upotrebi ovih supstanci, uključujući i duvan, i poboljša pristup uslugama rehabilitacije“, kazala je Mijušković.
