Ovim danom Ujedinjene nacije (UN) žele da podsjete na važnost zaštite voda i na nedostatak vode za piće u mnogim krajevima svijeta. Voda doprinosi poboljšanju društvenog blagostanja i napretka i uključena je u sve sfere savremenog života-od bezbjednosti hrane do zdravlja ljudi i životne sredine. Od 1993 godine na ovamo, UN svake godine obrađuju različite teme koje se bave problemima vezanim za vodu i načinima rešavanja istih. Tako je tema Svjetskog dana voda za 2017.godinu ''Otpadna voda''.
Prirodna ili obrađena voda, pošto je jednom iskorišćena za određenu namjenu postaje otpadna voda. Tom prilikom u njen sastav ulazi manja ili veća količina različitih primjesa zagađivača. Njene fizičke, hemijske i biološke karakteristike se prilikom upotrebe toliko mijenjaju da ona postaje štetna za ljudsko zdravlje i životnu sredinu. Zagađivači vode mogu biti hemijski (kisjeline, baze, razne soli, pesticidi, deterdženti, fenoli i dr.), biološki (bakterije, virusi, alge, i dr.) i fizički (toplota, boja, miris, radioaktivnost, pijesak, mulj i dr.). Organska zagađenja mogu biti ljudskog, biljnog ili životinjskog porijekla.
Na Samitu o održivom razvoju, koji se održao 25. septembra 2015. godine, države članice Ujedinjenih nacija usvojile su Program održivog razvoja do 2030. godine, koji sadrži 17 Ciljeva održivog razvoja sa ciljem iskorjenjivanja siromaštva, borbe protiv neravnopravnosti i nepravde i rješavanje pitanja klimatskih promjena do 2030. godine.
Ciljevi održivog razvoja (SDG) do 2030. godine usmjereni su na poboljšanje kvaliteta vode smanjivanjem zagađenja, uklanjanjem otpada i smanjenjem oslobađanja opasnih hemikalija i materijala. U pogledu prečišćavanja i ponovne upotrebe otpadnih voda od velikog značaja je da se prepolovi udio nepročišćenih otpadnih voda, znatno poveća recikliranje i sigurno ponovno korišćenje voda na globalnom nivou.
Postoji niz razloga zbog kojih je upravo otpadna voda tema ovogodišnjeg obilježavanja Svjetskog dana voda. Mogućnosti iskorišćenja otpadnih voda su velike i to kao održiv izvor vode i energije, dok su troškovi upravljanja otpadnim vodama u velikoj mjeri islativi prije svega za ljudsko zdravlje i zaštitu životne sredine.
Istraživanja Ujedinjenih Nacija pokazuju da će do 2050. godine 70% populacije živjeti u gradovima, a većina gradova u zemljama u razvoju nema odgovarajuću infrastrukturu i resurse za rješavanje problema otpadnih voda na učinkovit i održiv način. Za 663 miliona ljudi u svijetu, još uvijek je neophodno poboljšanja izvorišta pitke vode, a više od 80% otpadnih voda koje generiše društvo teče nazad u ekosistem bez obrade ili ponovnog korišćenja.
Da je neophodno što hitnije rešavanje problema vode, odnosno prečišćavanja i ponovnog korišćenja otpadne vode pokazuje podatak SZO, da oko 1,8 milijardi ljudi koriste kao izvor pitke vode vodu zagađenu fekalijama sa rizikom obolijevanja od kolere, dizenterije, tifusa, dječje paralize i sl. Zagađena voda, loši sanitarni uslovi i higijena uzrok su oko za oko 842000 smrtnih slučajeva svake godine.
Evropska povelja o vodi iz 1968 godine propisuje niz načela u vezi voda:
Bez vode nema života.
Slatkovodni resursi vode nisu neiscrpni.
Mijenjati kvalitet vode znači ugrožavati život čovjeka i ostalih živih bića koja od vode zavise.
Kvalitet vode mora se čuvati do nivoa prilagođenog njenom korištenju koji predviđa i zadovoljava posebne zahtjeve zdravlja stanovništva.
Ako se voda poslije upotrebe vraća u prirodnu sredinu, to ne smije biti na štetu drugih korisnika, javnih ili individualnih.
Održavanje odgovarajućeg biljnog pokrivača, prvenstveno šumskog, od velike je važnosti za očuvanje vodenih resursa.
Vodeni resursi se moraju stalno kontrolisati.
Dobro upravljanje vodama mora se planirati i registrovati zakonom preko nadležnih institucija.
Voda je zajedničko nasljedstvo i njenu vrijednost moraju svi poznavati. Zadatak je svakoga da vodu racionalno koristi.
Upravljanje vodenim resursima mora se prije svega vršiti u sklopu sliva, a ne unutar upravnih i političkih granica.
Voda ne zna granice. To je jedan, zajednički izvor, koji traži međunarodnu saradnju.
Crna Gora i otpadne vode
Kada je riječ o prečišćavanju otpadnih voda kroz istoriju u Crnoj Gori, prva postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda (PPOV), izgrađena su u Nikšiću i Podgorici. Postrojenja u Podgorici je izgrađeno 1978.godine, rekonstruisano 2007. godine, a u upotrebi je i danas. Postrojenje i u Nikšiću je pušteno u funkciju 1975. godine, ali je funkcionisalo kratko vrijeme.
Do prekretnice u oblasti prečišćavanja otpadnih voda, dolazi 2005. godine usvajanjem Master plana odvođenja otpadnih voda Crnogorskog primorja i opštine Cetinje i Strateškog master plana za kanalizaciju i otpadne vode u centralnom i sjevernom regionu Crne Gore od strane Vlade Crne Gore. Ovi dokumenti su skladu sa Direktivom EU o prečišćavanju komunalnih otpadnih voda gdje su definisane obaveze izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnihvoda (PPOV) i kanalizacione mreže u svim opštinama. U dijelu implementacije strateških planskih dokumenata u oblasti vodosnabdijevanja i upravljanja otpadnim vodama, ostvaren je veliki napredak i otpočele su značajne aktivnosti na izgradnji postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda, vodovodnih i kanalizacionih sistema. U urbanom dijelu opština trenutno je oko 67 % stanovništva povezano na kanalizacione sisteme. Cilj je da se do 2030.godine povezanost na kanalizacione sisteme i prečišćavanje otpadnih voda poveća na 91 %.
Prema dostupnim podacima iz Ministarstva održivog razvoja i turizma, u proteklom periodu izgrađena su postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda u Podgorici, Budvi, Žabljaku, Mojkovcu, Nikšiću, Kotoru i Tivtu (zajedničko), Rijeci Crnojevića, Virpazaru i Jazu. U skladu sa Zakonom o upravljanju komunalnim optadnim vodama koji je stupio na snagu u januaru ove godine, sve jedinice lokalne samouprave dužne su da obezbijede sekundarno ili odgovarajuće prečišćavanje komunalnih otpadnih voda najkasnije do 2029.godine.
“Ne postoji zagađena voda, već samo voda koju mi zagađujemo” jedna je od parola ovogodišnjeg obilježavanja Dana voda, koju svakako treba slijediti u cilju poboljšanja kvaliteta i očuvanja vodnih resursa.
