Čovjek je posljednji put koračao po Mjesecu u decembru 1972. Samo ta činjenica bila je dovoljna da se smrt zaboravljenog američkog kosmonauta Judžina Sernana besomučno fetišizuje od januara ove godine. Komandant misije Apolo 17 tako nije postao samo predmet pijeteta, već tragični i romantični heroj nekih novih generacija zagledanih u nebo.
Manija podijuma
Svemirko je pseudonim iza kog se krije vrhunski hrvatski muzičar, Slavonac Marko Vuković, ranije poznat kao Nikanor i Kimekai. U novom projektu je svjesno i ciljano zajahao svijet astronauta, jednu od trendi-opsesija milenijalaca. I to u namjeri da zaroni u svijet drugog trenda – generacijske opsesije disko-pop muzikom osamdesetih.
Manija disko-podijuma, sa ukusom sint-popa i u fanki bojama, doživjela je kulminaciju na našim prostorima tokom prethodne godine. Vikend događaji pod nazivom ,,Jugoton-punjetina“, đuskanja uz muziku sa ploča izvučenih iz roditeljskih naftalina, bili su poslastice za dobar provod i u crnogorskim gradovima.
Svemirko je želio da nas ubijedi u nemoguće novim albumom koji je objavljen na platformi Bandcamp. Imao je zamisao da predstavi devet pjesama za koje se ne bismo mogli zakleti da nijesu nastale početkom osamdesetih!
Na albumu nema robovanja konceptu, traženja vezivnog tematskog tkiva između pjesama ili žešće slojevitosti. To Vukoviću nije ni bio cilj. Prosto – od prve pjesme „Žena od vanilije“ do apsolutno najbolje, posljednje ,,Možda nisam dobar“ zvuk je do kraja dosljedan i na istom kolosijeku, a tema isključivo ljubavna.
Štit i mač
Svemirko perfektno konta i osjeća koncept: tugaljivi, duboki, melodramatični glas najbolje zvuči kada je postavljen u okvire razigranih sintisajzera i pijanih gitara. Pun pogodak je nedostatak brzog ritma. Album „Vanilija“ donosi muziku koja je istovremeno i intimna i razmrdavajuća, sanjiva i iskričava kao disko kugla.
Na kraju valja reći da se u laganim tekstovima ,,Vanilije“ krije svijet prilično razočaranog usamljenika. Svemirko tu svjesnu izopštenost nosi istovremeno kao štit i mač. U suštini ostavlja dobar materijal za sve slušaoce koji su na plesnom podijumu prije svega kako bi nakratko zametnuli lavirint sopstvenih nesigurnosti i samoće. Poput lansirne rampe za neku retro galaksiju, kojoj možda mogu više pripadati nego ovoj.
I da... Marko Vuković najavljuje turneju po regionu čim odmakne proljeće... Valja se nadati prilici da ovakvu muziku konačno čujemo uživo, a ne između brazda pohabanih ploča.
S. S.
Ocjena: 77/100
FOTO: jasamsvemirko.bandcamp.com
