Saopštenje Mandića prenosimo bez redakcijskih intervencija:
Ono što je važno, a što režimski mediji namjerno zaboravljaju je činjenica da u dokumentima kojima raspolaže SDT, a koji su nam nakon naredbe o proširenju istrage predati, nema ama baš ni jednog dokaza koji nas povezuje sa bilo kakvom kriminalnom organizacijom i lažnim državnim udarom. Kao što smo više puta rekli, niti znamo ko su, niti smo ikada vidjeli ili čuli Ruse koji se pominju u ovom postupku, a za koje ne zna da postoje čak ni ruski ambasador u EU Vladimir Čižov. Takođe, i nijedno lice iz Srbije kojim se bavi Milivoje Katnić! Ne postoji ništa osim zle i podle namjere SDT-a da nanese štetu DF-u i nama lično.
Nemam nikakve dileme da je Milivoje Katnić pod direktnom kontrolom šefa režima i kriminalne bande koju vode Milo Đukanović, Stanko Subotić i Mohamed Dahlan, kao što sam i siguran da je on najobičniji izvršitelj naloga britanskog agenta Vladimira Popovića-Bebe, o čijim je aktivnostima veoma uvjerljivo svjedočio Jovica Stanišić koji ga dovodi u direktnu vezu sa ubistvom Zorana Đinđića. Namjera pojedinih zapadnih obavještajnih struktura, koje preko lokalne agenture upravljaju ovom akcijom, je da na slučaju CG pokušaju da zaustave zbližavanje administracija predsjednika Putina i Trampa, tako što će priču o lažnom crnogorskom državnom udaru podmetnuti ruskim specijalnim jedinicama, sa kojima će usput i da zbijaju šale kako ih je sve razotkrio i pohapsio neki Milivoje Katnić. Istovremeno vjeruju da će na ovaj, prevaran način prečicom ugurati CG u NATO.
Milivoju Katniću, špijunu KOS-a još od studentskih dana, kada je za potrebe te kontraobavještajne strukture operisao po studenskom domu, poslušnost i fascinacija šefovima bezbjednosih struktura je potpuno prirodna i logična stvar. Pošto nikada nije bio slobodan čovjek, već samo izvršilac tuđih naređenja, on ne može da shvati slobodne ljude koji sa profesijom kojoj on pripada još od studentskih dana, nemaju ništa. On je kao tvrdokorni pripadnik vojne službe uvijek bio linijaš, a poznat je slučaj kada je jednom kolegi koji mu je bio sumnjiv, inače pripadniku nacionalne manjine, htio da ,,posiječe“ glavu i odnese na Cetinje. Vjerovao je da će mu to pomoći u napredovanju u službi, ali pošto je pretjerao – kažnjen je ukorom. Od tada nema nikakve lične inicijative, već samo bespogovorne poslušnosti, pa tako i danas, kada pakuje slučaj protiv kolege Kneževića i mene, jednim okom obavezno gleda put šefa režima da vidi da li je sve uradio kako je naređeno. Za razliku od mnogih kojima je nanio nepravdu i zlo, a koji su mu prešli preko toga, sa mnom je potpuno drugi slučaj, i zbog ovoga laganja, podmetanja, vrijeđanja i izmišljanja, maltretiranja naših ljudi, hapšenja Mihaila Čađenovića i pokušaja našeg hapšenja, ta vucibatina će platiti kad tad. U Crnoj Gori kada vam neko nasrne na čast i obraz sve postaje lično, a pogotovo kada se zloupotrebljavaju institucije, stvari se obično i razrješavaju na ličnoj ravni.
Pouzdano znam da je Katnić bio hrabar vojnik na ratištu, a tu karakternu osobinu je primijenio kod onih kod kojih je registrovao kukavičluk i strah, i koje je hapsio po nalogu svojih šefova. To ga je dovelo do pogrešnog zaključka da su i drugi ljudi strašljivi kao Svetozar Marović i pripadnici budvanske grupe, da im je dovoljno podviknuti i priprijetiti hapšenjem, a oni bi nakon toga trebalo da potpišu sve ono što im on ponudi. Sa Demokratskim frontom se grdno prevario, i on i njegov šef. To što se Katnić odlučio da služi najvećoj crnogorskoj kukavici, Milu Đukanoviću, koji bi u nevolji sličnoj onoj koja je zadesila Svetozara Marovića počeo da zapomaže i plače, tražeći milost kao što je nekad puzao pred Momirom Bulatovićem, problem je SDT-a.
Sa dokazanim ličnim i neprijateljem DF-a, Katnićem, mogu još samo da se sretnem na nekom od sudova, a pred ukupnom javnošću biće raskrinkana ova lakrdija kojom pokušava da me osramoti i ponizi.
