Po dolasku na Cetinje (1844), pomagao je Petru II u prepisivanju pjesama, korekturi „Gorskog vijenca” i sređivanju biblioteke. Bio je i prvi crnogorski fotograf. Napustio je Cetinje 1848. godine, da bi se ponovo vratio 1855. i bio sekretar knjaza Danila. Učestvovao je u izradi „Zakonika Danila I, knjaza i gospodara Crne Gore i brdah” (1855). Tokom štampanja tog akta, po svom nahođenju preinačio je djelove koji se odnose na vjersku pripadnost, odnosno narodnost Crnogoraca. Bavio se naučnim radom, kroz istraživanje, sređivanje i oblikovanje građe za crnogorsku istoriju. Napisao je „Povijesnicu Crne Gore”, objavio monografiju o Njegošu, knjigu „Život i običaji Crnogoraca”. Za svoj rad odlikovan je Obilića medaljom, krstom knjaza Danila i Danilovim ordenom III stepena. (Iz arhive lista Pobjeda)
Medaković je 1882. u Novom Sadu objavio knjigu "P.P.Njegoš - posljednji vladajući vladika crnogorski". U knjizi ima i ovo:"U dužnosti arhijerejskoj zaosta' je bio vladika Rade od svojije starije. On je suviše mlad an sebe primio dvostruko breme uprave u Crnoj Gori: da upravlja crkovnijema i narodskijema poslovima. Kroz četiri i po vieka od kako bogomoljci upravljahu Crnom Gorom, ne bi još ni jednog vladike da je tako mlad i nespreman primio dvije najviše i najteže dužnosti u svoje ruke. Rade nevješt i nenaviknut tijema dvostrukijema poslovima, on moraše slušati druge kako mu kažu, pa zato je i njegova samovlasnost bila ograničena, te se često moraše pokoravati volji samovoljnije glavara, a naročito onije koji su u početku njegovog vladanja pokazali svoju neustrašivost. Vladika Rade nije mario za arhijerejski čin, pa zato se nigđe nije ni potpisiva' do prosto "Vladika", držeći da u tome imenu ima i značenja svjetskog vladaoca, koe mu je milie bilo od prvoga. On priznavaše da ne razumije arhijerejsku dužnost, pa mu se činijaše i krivo i dosadno zašto da je taj čin na njemu kad on nije za to. On se nigda ne oblačaše u crne mantije, već nosaše neprestano crnogorsko ođelo, samo što nosaše bradu, a i tu podkidaše i bješe mu dosadna, pa bi govorio: "Da' bi sve što imam, samo da mi je obrivati ovu bradu"." (str 28 i 29)
