Jedan od dnevnih listova u Crnoj Gori informisao je javnost 21. aprila 2016. da se radilo ,,o jednom od ključnih ljudi na ratištu zaduženom za prijem novih ratnika iz Crne Gore“, dovodeći ga u direktnu vezu sa, nažalost, takođe pokojnim Damirom Slakovićem i navodno nesuđenim džihadistom Habibom Kastratijem.
Dostojan sabrat
S obzirom na to da se Pobjeda gotovo tri i po godine, intenzivno ali, koliko je moguće, i oprezno, bavi džihadizmom na prostorima Bosne, Srbije (Sandžak), Kosova i, posebno, Crne Gore; atmosferom, izazovima, rizicima i ljudima koji se nađu u tom tragičnom kolopletu, krajem 2014. godine ,,otkrila“ je i ime tada tridesettrogodišnjeg Baranina. Veoma zanimljive biografije! Dakle: školovan je, između ostalog, u novopazarskoj Medresi. Važio je, u početku, za uobičajenog polaznika i solidnog đaka. Jedan od naših kačaničkih sagovornika koji je dvije godine, školujući se, proveo sa njim, smatra ga dostojnim sabratom po uvjerenjima, a opisuje ga kao mirnog ali odlučnog mladića, istinskog islamskog vjernika i bezuslovnog sljedbenika ,,istinskih poslanja Muhameda i Časnoga Kurana“.
Čudne okolnosti
Odjednom je nestao, pod čudnim, nikad razjašnjenim okolnostima. Medresom su počele da kolaju glasine da je krenuo u pomoć braći muslimanima u Čečeniji, ali je uhapšen u Bugarskoj. Poslije navodnog hap- šenja, ispitivanja i zatvorskog ,,stažiranja“, ponovo se obreo tamo odakle je i otišao. I niko nikada nije ni pokušao da objasni - o čemu se, zapravo, radilo?! No, sa uspjehom je završio školovanje i stavio se na raspolaganje Islamskoj zajednici u Crnoj Gori. Jedan od njegove sarajevske sabraće ,,prisjetio“ se u oktobru prošle godine, u razgovoru za naš list, da je pokojnog Mustafića ponovo – i posljednji put - sreo u kući čuvenog Bajra Ikanovića u Hadžićima, đe se nalazio i jedan od sabirnih centara budućih džihadista za potrebe ISIL-a.
Kobni ,,paketi“
Uvjeren je da je Mustafić odatle upućen u jedan od logističkih centara. Najvjerovatnije posredstvom novopazarskih posrednika iz tamošnjeg Furkana, odakle se lakše stizalo do Turske, potom do Sirije. Svakako, nije bio sam. Prema raspoloživim, doduše teško provjerljivim informacijama, sa njim je, u istom ,,paketu“, bilo još desetak ljudi, a među njima i jedna četvoročlana porodica iz Bosne. Prema njegovim saznanjima, koje nam je svojevremeno potvrdio i jedan od džihadista - povratnika rodom iz Kačanika, mladi Baranin se već poslije nekoliko mjeseci boravka na sirijskim borbenim linijama tzv. Islamske države, nije dopadao ni većini svojih saboraca. I, što je posebno delikatno, nisvojim komandirima i komandantima. Bio je nedovoljno komunikativan, vidno nezadovoljan nedjelima komandira i dijela saboraca, a zamjerano mu je što je godinama služio ,,nevjerničkoj“ Islamskoj zajednici.
Jezivo svjedočenje
Vremenom, sve češće su mu naturane obaveze nedostojne istinskog sljedbenika džihadizma. Morao je, razoružan, obilaziti pomoćne objekte logora, čistiti oruđa i prevozna sredstva. Povremeno su mu na borbenim linijama ,,povjeravani“ zadaci takozvanog klin-izviđanja, čiji je borbeni značaj nikakav, a mogućnosti pogibije izvi- đača ogromne. No, s obzirom na visok nivo samodiscipline, sve je izvršavao revnosno i bespogovorno. Ali - jednom nije izdržao! Prema jezivom svjedočenju kačaničkog izvora - trebalo je da očisti jedno od staništa za orgijanje tzv. ISIL komandira i, uz ostalo, u njemu zatekao dvije silovane đevojčice u krvi. Pukao je od bijesa i bio - ubijen. Naravno, tijelo mu je prebačeno do prve borbene linije, a komandiri su ga proglasili jednom od žrtava na Alahovom putu…
Utisci
Dvojica visokopozicioniranih zvaničnika Islamske zajednice u Crnoj Gori djelimično su, sljedstveno svojim zvanjima i dužnostima, morali biti upućeni u dio života bivšeg imama Mustafića, ali u razgovoru za naš list nijesu se mogli sjetiti ni jednog značajnijeg detalja koji je mogao upućivati na njegov vjerski fanatizam do nivoa koji bi ga odveo na tzv. ISIL ratišta. Dosljedno se pridržavao ,,pravila službe“, a komunikacija sa njim je, kažu, bila korektna, i na kolegijalnom i na ljudskom nivou. Što se u njemu prelomilo, pa je odlučio da napušti sve i ode u rat za takozvani kalifat, ne žele da špekulišu, ali su gotovo uvjereni da unutar duhovnih i moralnih konstitucija kakva je Mustafićeva ne ,,spavaju“ zločinci. Naprotiv, iako je vjerovatno bio vjerski fanatik, zločini naročito nad nemoćnim - pogotovo nad đecom, ženama, starim i bolesnim - apsolutno su nespojivi sa takvim ličnostima. Zato, detalje o njegovoj tragičnoj sudbini smatraju sasvim realnim.
(Pobjeda)
