Piše: Marija Ivanović
Kad pogledate film „Logan“ u režiji Džejmsa Mangolda nećete biti zadovoljni. Bićete prezadovoljni. Vidjećete Volverina (Hju Džekman) kako prvi put poslije 17 godina koristi metalne kandže. Kako ih stvarno koristi. Kako mu služe na način o kom su fanovi Žderavca i desetodjelne franšize „X-Men“ sanjali godinama.
Kad oštrice izađu napolje, krv ne ostaje... unutra. Nema nijedne scene u kojoj ih Logan izvlači budzašto i vraća u „futrolu“ neokrvavljene. Konačno smo oslobođeni utiska da gledamo akcione figure, a ne ljude/mutante u akciji. Pritom je nasilje tu samo kad je potrebno – nema razbacivanja i akcije samo zarad akcije. Reditelj Džejms Mangold snimio je pravi film, a ne samo još jednu superherojsku priču. Oslobođen „dječije“ ocjene PG-13, režirao je ostvarenje koji može preokrenuti cijeli žanr.
Pobjeda u najavi
Od najave filma se moglo naslutiti da će ovo biti najbolji film o Volverinu i najveća pobjeda „X-Men“ franšize do sada. To nije bilo tako teško poslije očajnog „X-Men Origins: Wolverine“ (2009) i nešto boljeg „The Wolverine“ (2013). Ali, „Logan“ je nadmašio sve ostale djelove podugačke franšize i sigurno je jedan od najubjedljivijih Marvelovih filmova svih vremena. Suština se mogla osjetiti već kada su objavljeni naziv i trejler.
Samo „Logan“: Bez tegobijskog predznaka „X-Men“ ili dodavanja trojke na „The Wolverine“. Ime je obećalo odstupanje od tvistova i eksplozija koji se opravdavaju jednostavnom rečenicom: „Pa ovo je superherojski film“. I reditelja koji smješta užareno srce usred blokbastera i istinski se pozabavlja najizmučenijim mutantom „X-Mena“.
Da je srce tu, a supermoći samo glazura vidjelo se već u trejleru sa pjesmom „Hurt“ Džonija Keša. Dodajte samo metalne kandže i gomilu „F-bombi“ i Logan stvarno liči na najsumorniju verziju Čovjeka u crnom. Odmah se moglo naslutiti da će „Logan“ biti mnogo više vestern, drama i psihološka studija osamljenosti nego SF film. Ipak, dok nije stigao u bioskope i nadmašio sva očekivanja, nikako nijesmo mogli znati da ćemo dobiti prljavo superherojsko ostvarenje koje izgleda kao da ga je režirao Mel Gibson!
Ocjena R
Kada je Mangold dobio zeleno svjetlo da radi „R“ film, nije mu omogućeno samo da snima eksplicitne scene. Čim ne radite priču za djecu sve se radikalno mijenja. Kadrovi su duži, atmosfera je teža, dijalozi su bogatiji i prirodniji, likovi dobijaju na težini... Rezultat je film sa „uzemljenjem“, koji nije usidren u nekom udaljenom superherojskom univerzumu, već u našoj stvarnosti. Mangold je pametno lokalizovao Loganovu priču. Odvojio je vrijeme da razvije likove, uroni nas u njihove emocije i natjera da se vežemo za njih.
Godine 2029, kada počinje film, tigrovi su istrijebljeni, a mutanti su sljedeći na listi. Volverin je samo sjenka nekadašnje neuništive zvijeri. Opija se, radi mizerni posao šofera i razmišlja da prosvira sebi glavu metkom od adamantijuma. Ali, ne smije da bude kukavica kada mora da brine o oboljelom 90-godišnjem prijatelju, profesoru Čarlsu Egzavijeru (Patrik Stjuart).
Mali žderavac
Najveća ironija u filmu „Logan“: najnapredniji mozak na svijetu koji više ne može da kontroliše svoj um. Čarls Egzavijer je cijelog života pokušavao da sačuva druge od boli, a sada ne može da spriječi sebe da ih povređuje. Ipak, iako ga Logan i Kaliban (Stiven Merčant) kljukaju tabletama, Čarls mora da bude Čarls.
Između nerazumljivih buncanja, profesor mrmlja da mutanti nijesu izumrli. Dokaz stiže veoma brzo u obličju malog, ali vrlo bijesnog geparda koji traži sklonište. Pojavljuje se Lorna ili eksperiment X-23 (Dafne Kin), 10-godišnja djevojčica u čiji je skelet ugrađen adamatijum koji ima i Volverin.
Formula „omekšati lava mladunčetom“ upotrijebljena je mnogo puta, ali odnos bespomoćnog Volverina prema Čarlsu i nijemoj djevojčici jeste posebna priča. Cijela glumačka ekipa briljira tjerajući vas da mrzite svakoga ko to ne vidi zato što glume likove sa supermoćima. Dafne Kin ukrala je šou mnogo iskusnijim glumcima u roli ćutljivog, zlostavljanog djeteta koje je istovremeno ratnik u povoju. Kao Eleven u Netfliksovom serijalu „Stranger Things“...
Lorna je Volverinov izlaz – poslije godina profesorovih lekcija koje mu nijesu olakšale breme, konačno ima da uči od male verzije sebe. Taj put samospoznaje protkan je smijehom i čistim užasom - od Čarlsovog „ću-ću“ do groba sa prevrnutim krstom koji oblikuje znak X. I u trenutku kad stignemo do kraja i rečenice „So that's what it feels like“, zaboljelo nas je cijelo tijelo.
Tragičnost lika
Zaboljelo je zato što nam je prokleti Mangold servirao najbolju moguću priču o mutantima. Prvi put nam je palo na pamet da ne bi bila baš tako glupa post-credits scena u kojoj ruka izvire iz nadgrobne humke i znamo da ima nastavka. Ali, dodatne scene nema. Hju Džekman najavio je povlačenje poslije ovog filma, pa znamo da je kraj konačan ali, nadajmo se, ne samo „Logana“, već i ere „nabildovanih“, praznih superherojskih filmova. Glavešine studija su dobile dokaz da hrabri i „pametni“ superherojski filmovi mogu da zarade novac.
Mangold je perfektno ulovio svu tragičnost čovjeka koji nije tražio da bude uvučen u tuđu bitku, a onda je morao da je završi zato što je postala njegova. Baš kao glavni junak vesterna „Shane“ (1957), čije riječi Lorna koristi da opiše da je istinski spoznala Loganovu suštinu. U istom filmu, kaže se: „Pištolj je oruđe. Nije ni bolji, ni gori od sjekire, lopate ili nečega trećeg. Pištolj je dobar ili loš kao čovjek koji ga drži.“ Isto važi i za milione koji se ulažu u blokbastere. Ako imate čovjeka poput Mangolda, film ne može biti ćorak.
Samo još da smislimo kako da preživimo naredne filmove o Volverinu poslije Džekmanovog odlaska. U „Loganu“ je briljirao do te mjere da je nezamisliv bilo ko drugi u ulozi sumornog i psovački nastrojenog mutanta. Upropastio je Volverina kao Hit Ledžer lik Džokera u „The Dark Knight“. Dokazao je da on nije bio samo vozilo lika, već je Volverin bio njegovo vozilo. Sad kad je okačio metalne kandže o klin, valja se samo zahvaliti Džekmanu na 17 godina službe. Nije mogao da nam priredi bolji oproštaj.
Ocjena: 8,6 / 10
Režija: Džejms Mangold. Uloge: Hju Džekman, Dafne Kin, Patrik Stjuart, Bojd Holbruk, Stiven Merčant, Ričard I. Grant, Elizabet Rodrigez Trajanje: 137 min
FOTO: collider.com
