Piše: Darko Šuković
Kada je fasciniranost adresama pošiljalaca prošla, postalo je moguće uporediti sadržaj tih analiza i crnogorsku stvarnost.
Što se pokazalo lošim po – izvještaje.
Utoliko prije što je i bez forenzičke analize bilo jasno poklapanje DNK tih izvještaja, sa uzorcima iz crnogorskih „nezavisnih“ medija i pojedinih NVO. Potonji primjer „visokog stepena identičnosti” njihovih stavova je prošloneđeljni Izvještaj Stejt dipartmenta.
Koji, poput većine domaćih kritičkih analiza, kombinuje stvarnost i fantazije, te je, kao takav, suštinski beskoristan ili, čak, kontraproduktivan! U smislu da će kritika korupcije, koje ima, biti manje efikasna, kad se nađe uz osudu za „prinudni rad i rad djece, uključujući i najgore forme dječjeg rada“, čega u Crnoj Gori, jednostavno, nema!!!
Naravno, to nije jedini primjer autohtone sorte mišljenja, po kojoj samo upotreba najcrnjih boja garantuje grant.
Pazite dalje!
Ako na Planeti postoji raj za protestna okupljanja, onda je to Montenegro. Ovo je jedina zemlja u kojoj svako, kad mu se prohtije, razapne šator ili, prosto, čučne nasred ulice i blokira saobraćaj. Dok policija, kao da ima specijalni ured za takve slučajeve: istog sekunda izda papire da je protest odobren, jedna limuzina stane kod Pošte, druga kod Blažova mosta...
A u Izvještaju Stejt departmenta kritika zbog „kršenja prava na mirno okupljanje“!?
Pa, onda, prijekor kako smo „nasilni prema etničkim manjinama“! Državi u kojoj polovinu Vlade čine pripadnici manjinskih naroda . I za čiju su nezavisnost manjine glasale bukvalno stoprocentno!
Sličnih, ali zaista – gluposti, ima još brdo. Za ovu prigodu izdvajam još samo jednu - da „Vlada preko oglašavanja utiče na medije“!
Ima indicija đe (koga) gađa autor (i), ali bi bilo dobro da smo načisto – misli li se na glasila koja imaju regularne i transparentne ugovore o medijskoj saradnji sa Vladom ili javnim kompanijama, vrijedne koju stotinu eura mjesečno ili na koncerne koji od Države, u svim njenim pojavnim pravnim (ob)licima, mlate godišnje desetine i stotine hiljada eura? Češće tajno, nego javno, a najčešće tako da to do neba vonja na reket? Malo atipičan – ali reket!
Možda se misli na medijsku kuću sa značajnim postotkom američkog vlasništva, za koju je ambasadorka SAD u Ministarstvu finansija tražila poreske olakšice?!
Sigurno je jedno – znamo kakve posljedice nose ovakve riječi. Znali smo ih i kad smo pisali o načinu na koji je Nikola Bertolini izabrao kompaniju koja će digitalizovati crnogorsku radio difuziju.
Ali, šta je alternativa? Podviti rep i držati ispruženu ruku. Ne, bolje izgubiti grant, nego samopoštovanje.
A, da ne pomislite kako se ovdje prestrogo sudi drug(ačij)ima - zavidno je umijeće podvoditi svoja glasila deceniju, od izbora, do izbora, različitim partijama, i tu promiskuitetnost prodavati kao pošteno novinarstvo.
Takođe, nema sumnje da je kompliment za dio ovdašnjih medija i civilnog sektora činjenica da ih prepisuje Stejt dipartment. No, je li to kompliment za Stejt dipartment?
Antena M
