Društvo

Veljko Vlahović: Crna Gora neprekidno nosi raskinute lance ropstva

Na današnji dan, 7. marta 1975. umro je Velimir Veljko Vlahović, političar, inženjer mašinstva. Rođen je u selu Trmanje, u Rovcima kod Kolašina. Sahranjen je u Beogradu, u Aleji velikana.
Veljko Vlahović: Crna Gora neprekidno nosi raskinute lance ropstva
Portal AnalitikaIzvor

Mašinstvo je studirao u Beogradu, Pragu, na Sorboni i diplomirao na Univerzitetu u Moskvi. Veoma se rano, još kao srednjoškolac, uključio u napredni pokret. Jedan je od istaknutijih boraca i rukovodilaca studentskog pokreta u Beogradu. Učestvovao je u španskom građanskom ratu, kao borac Internacionalnih brigada.

Tamo je, kako je govorio, počeo „da polaže ispite iz velike lekcije istorije". Ubrzo poslije dolaska u Španiju, u bici na Ma rami, 14. februara, 1937. godine, teško je ranjen u nogu. Aprilski rat i okupacija Jugoslavije 1941. godine zatekli su ga u Moskvi. Po zadatku CK KPJ i Vrhovnog staba NOPOJ, u Moskvi je, 11. novembra 1941, organizovao s Đurom Salajem radio stanicu „Slobodna Jugoslavija", preko koje je u svijet prodirala istina o borbi naroda Jugoslavije protiv okupatora i domaćih izdajnika. Poslije oslobođenja zemlje, obavljao je najodgovornije partijske i drzavne dužnosti. Narodnim herojem proglašen je 27. novembra 1953. godine. (Iz arhive lista Pobjeda)

veljko2Istoričar Radoje Pajović je citirao riječi velikog crnogorskog patriote Veljka Vlahovića:  

Moje misli i prva saznanja rodila su se ovdje, izmedju Kamenika, Komova, Prokletija i Durmitora. Kasnije sam ih neprekidno pronalazio – širom svjeta. Nikada pronađene do kraja te misli stalno su se vraćale Crnoj Gori. Osjećao sam da svijetom nosim teret rođenja – teret Crne Gore.... 
Nositi neprekidno u sebi Crnu Goru znači i dar i prokletstvo. Crna Gora je i morska pjena i sniježna prašina, igra kamenih litica i sunovrat potoka, grohot bitaka i pijanstvo ratova. To je zemlja nade i očajanja, jave i snoviđenja... 
To je zemlja najveće krajnosti – dubokog mraka i raskošne svjetlosti, slobodni zatočenik i usužnjena sloboda. To je nikad ne napisana istorija u kojoj su ljudi vjekovima plakali kriomice i svoje i tuđe suze. 
Crna Gora je država koja nije znala za državne granice, kao što nije znala za granice između života i smrti. Ona je vječito otvoreni prozor slobode, koja neprekidno nosi raskinute lance ropstva, stalno u ranama koje ispira kapljicama rose...
” 

(Radoje Pajović, Veljko Vlahović - Čovjek koji je Crnu Goru nosio u sebi, montenegrina.net)

 

 
M.Ć. 
Portal Analitika