Zbog toga se, kako kaže, zalaže da mora postojati određeni stepen krivično-pravne zaštite od kleveta kojima su izloženi nosioci pravosudnih funkcija. Institut sporazumnog priznanja krivice, iz njegovog ugla, takođe je potrebno revidirati. On smatra da bi trebalo razmisliti da li u nekim budućim izmjenama ZKP-a sporazume treba zaključivati za samo relativno lakša krivična djela i da li sporazumima treba utvrđivati samo raspon kazne u okviru koje bi sud mogao odmjeriti kaznu.
– Prema postojećem zakonskom rješenju sud može samo prihvatiti ili odbiti sporazum, pa se preko njega uglavnom i prelama osuda javnosti – pojasnio je Savić.
POBJEDA: Sud na čijem ste čelu često je u žiži zbog brojnih predmeta za koje je javnost zainteresovana, a sudije su nerijetko na meti kritika. Kako to komentarišete?
SAVIĆ: Zakonom određena nadležnost Viši sud svrstava u kategoriju medijski najpropraćenijih sudova u Crnoj Gori. Ovaj sud vodi postupke organizovanog kriminala, ratnih zločina, korupcije, ubistava i brojnih drugih predmeta za koje je javnost opravdano zainteresovana, što nam prvenstveno nameće obavezu da omogućimo medijima dobijanje preciznih i potpunih informacija o toku sudskih postupaka, naravno u mjeri u kojoj to zakon dozvoljava.
Činjenica je da su sudije Višeg suda u Podgorici često meta kritika upravo zbog značaja i složenosti postupaka koje vode, jer nijedan donosilac odluka bilo koje vrste ne može izbjeći povremene negativne kritike. Te kritike su obično emotivno obojene, često su posljedica dezinformisanosti, nedovoljnog poznavanja prava ili manipulacija od pojedinih interesnih grupa. Obaveza je suda da im se suprotstavi kvalitetnim obrazloženjima, sa jasnim, decidnim i argumentovanim razlozima, razumljivim javnosti. Sigurno je da ni kritike, koje iskreno govoreći u velikom broju slučajeva nemaju realno uporište, ni stav javnog mnjenja, ne smiju biti osnov na kojem se bazira sudska odluka. Čini mi se da su one najčešće samo vid pritiska nezadovoljne strane na drugostepene sudove.
POBJEDA: Pred Višim sudom u Podgorici, sada već bivši funkcioner DPS-a i čovjek koji je bio na značajnim državnim funkcijama, Svetozar Marović odgovarao je za takozvanu visoku korupciju. On je, kao i njegov sin, potpisao sporazum o priznanju krivice, međutim, u javnosti je taj sporazum doživljen kao kompromis sa njima. Upravo Vi ste postupali u tom predmetu i da li je bilo pritiska na Vas da prihvatite sporazum?
SAVIĆ: Ni u ovim, ni u bilo kojem drugom predmetu u kojem sam postupao u karijeri, nijesam bio izložen pritiscima kakvu odluku da donesem. Osim što sam dugo u pravosuđu, dugo sam i na pozicijama da rukovodim i nikada mi se ni sudije, ni tužioci iz organa kojima sam rukovodio nijesu požalili da su izloženi pritiscima. Jedini pritisak kojem smo izloženi je sopstveni pritisak odgovornosti za zakonito i pravično postupanje.
Uostalom kada bi se takav pritisak i pojavio, jedina posljedica koju bi izazvao bi bila ocjena da li se radi o krivičnom djelu protivzakonitog uticaja i sve one posljedice koje kasnije proizilaze iz naše obaveze da prijavimo sva krivična djela za koja saznamo u obavljanju funkcije.
POBJEDA: Takozvani „ budvanski slučajevi“ od „Zavale“ do slučaja Svetozara Marovića, svi su bili pred Višim sudom u Podgorici i svaki su pratile brojne kontroverze. Radilo se o prvim slučajevima takozvane visoke korupcije. Smatrate li da su sudije Višeg suda adekvatno odgovorile ovom izazovu?
SAVIĆ: Činjenica je da je prvi iz ove grupe predmeta „Zavala“ trajao do svoje pravosnažnosti gotovo šest godina i da je zbog izuzetne složenosti i ograničene sudske prakse sud tokom postupka morao rješavati brojne dileme koje je javnost prepoznala kao kontroverzne situacije. Kasniji predmet „Košljun“ je do pravosnažnosti trajao nešto više od godinu i po, a svi predmeti u kojima je zaključen sporazum su od podnošenja sporazuma do pravosnažnosti trajali u prosjeku ispod tri mjeseca. Ove brojke govore da su postupajuće sudije znale da se nose sa izazovima koje nose ovako složeni predmeti, a da će sa iskustvom koje nose iz ovih predmeta u narednim biti još efikasniji. To se od sudija Specijalnog odjeljenja i očekuje i uvjeravam vas da se radi o sudijama koje mogu da odgovore apsolutno svakom izazovu koji ih očekuje u predmetu, inače ne bi ni bili sudije Specijalnog odjeljenja.
POBJEDA: Pred Višim sudom su i okrivljeni za pripremanje terorističkih napada u noći 16. oktobra prošle godine. Sa većinom njih potpisani su sporazumi o priznanju krivice. To je naišlo na žestoku osudu javnosti. Kako Vi gledate na institut sporazumnog priznanja krivice?
SAVIĆ: Javnost je već upoznata sa prirodom ovog instituta i razlozima zbog kojih je uveden u naš pravni sistem. Činjenica je da je taj institut u početku imao široku podršku, a da je sada, kada je počela konkretna primjena, javnost iskazala rezervu u prvom redu zbog izricanja blažih kazni. Kako sud ne učestvuje ni u postupku pregovaranja, ni u postupku zaključenja sporazuma, to ne možemo uticati na visinu dogovorene kazne. Svakako da sud daje konačnu ocjenu i da može prihvatiti ili ne prihvatiti sporazum, ali se postavlja pitanje koliko u situaciji kada predstavnik države, odnosno državni tužilac i okrivljeni imaju saglasnost o visini kazne, sud ima prostora za zaključivanje izvan onoga o čemu je postignut sporazum. S tim u vezi javljaju se određene dileme, jer odredbe Evropske konvencije i Zakonika o krivičnom postupku predviđaju da isključivo sud izriče krivičnu sankciju, a po čl. 42. Krivičnog zakonika sud isključivo odmjerava kaznu. Stoga bi trebalo razmisliti da li u nekim budućim izmjenama ZKP-a sporazume treba zaključivati za samo relativno lakša krivična djela i da li sporazumima treba utvrđivati samo raspon kazne u okviru koje bi sud mogao odmjeriti kaznu.
Prema postojećem zakonskom rješenju sud može samo prihvatiti ili odbiti sporazum, pa se preko njega uglavnom i prelama osuda javnosti. Sud će, kako do sada, tako i ubuduće, u svakom pojedinačnom slučaju cijeniti ispunjenost uslova i isključivo primjenjujući zakonske odredbe donositi odluku. Pri tome, uvjeravam javnost da će poseban predmet interesovanja suda uvijek biti to da li su sporazumi zaključeni od strane okrivljenih dobrovoljno, bez bilo kakvih pritisaka i sa potpunim razumijevanjem suštine instituta i da će u svakoj situaciji kada utvrdi da ovi uslovi nijesu ispunjeni sporazum biti odbijen.
(Opširnije u današnjoj Pobjedi)
Foto: dan.co.me
