Umjetnica svoj postupak gradi u vremenu svakodnevnog nastanka novih fontova, a polazište za rad nalazi u kulturnoj istoriji, prije svega u opusu Petra II Petrovića Njegoša, donoseći kroz dizajn vizuelnu interpretaciju originalnog rukopisa "Gorskog vijenca", koji se čuva u Njegoševom muzeju - Biljardi na Cetinju.
Adela Zejnilović kaže da je font "Njegoš" našao svoje mjesto kroz vrijeme i primjenu kroz dizajnerski jezik, koji mu daje zanimljiviju formu.
"Font je našao svoje mjesto kroz vrijeme, što mi je bilo iznenađenje. Mislim da ćemo se pozabaviti njegovom promocijom na još neki drugi način, da propamo da ga ponudimo", kaže umjetnica.
Adela Zejnilović voli razlike , kao što ih je i Njegoš volio. Zato je oživijela njegov rukopis i poklonila ga tamo gdje pripada - svijetu.
Budući projekat će se, kako je najavila, ponovo ticati Crne Gore.
"Naredni projekat će biti malo drugačiji, osavremenjen, i opet će odgovarati na pitanja pisma u prostoru", rekla je grafička dizajnerka.
Shvatanja dizajna su različita. Dizajn je umjetnost onda kada vam budipažnju, riječi su najznačajnijeg svjetskog dizajnera Miltona Glejzera.
Zato Njegoš i njegova djela uvijek i u svakom vremenu bude pažnju umjetnika i daju odgovore na sva pitanja.
Podsjetimo, institucije i centri visokoškolskog obrazovanja i nauke u Crnoj Gori nizom događaja obilježiće značajan jubilej, 170 godina od objavljivanja prvog izdanja, Njegoševog najpoznatijeg spijeva.
Tokom svog boravka u Beču 1846. i 1847. godine, Njegoš je u štampariji jermenskog monaškog reda Mehitarista objavio svoje najveće i najznačajnije djelo “Gorski vijenac”.
“Gorski vijenac” preveden je na sve evropske jezike, kineski, japanski i esperanto. Italijanski je prvi strani jezik na koji je prevođen Gorski vijenac Petra II Petrovića Njegoša, u odlomcima iste godine kada je objavljen u Beču, dok je prvi prijevod djela u cjelosti objavljen na njemačkom jeziku 1886. godine, takođe u Beču.
Izvor i foto: RTCG
