Crnogorski raskid sa „matuškom” i „Trećim Rimom”, kako kaže, nije mogao proći bez odgovora, obzirom da ideologije militantnog šovinizma koje su na ovim prostorima vodile ratove 90-tih još uvijek su politički dominantne u zemljama okruženja.
“U takvim okolnostima uvijek je lako regrutovati gomilu tipova za svakovrsna nepočinstva. Još kada se u sve uključi moćan inspirator, zaštitnik i mentor kakve su ruske tajne i javne službe, a uz njih i domaći glavari onda i nezamislive stvari postaju moguće i ničemu se ne treba čuditi”, ističe Radulović.
VN: Gospodine Raduloviću, u jednom od ranijih intervjua kazali ste da se jedan malobrojni narod ne može zaštititi ukoliko nema jasnu patriotsku platfomu unutar institucija sistema. Na šta ste konkretno mislili?
RADULOVIĆ: Jasna patriotska platforma unutar institucija sistema kao uslov opstanka i progresa važi za sve zemlje, a za one malobrojnije tim prije i više, jer su one neuporedivo i ranjivije u nemirnim vremenima. Crna Gora nije izuzetak, upravo suprotno. Crna Gora je nekoliko puta gubila državu, i nekoliko puta se s mukom ponovo upisivala pod svojim imenom na mapu postojećih zemalja svijeta. Ništa nije unaprijed dato i zauvijek zagarantovano. Male države opstaju u slobodi samo dok su veliki oko njih demokratske i uređene zemlje koje poštuju međunarodno pravo, pristaju na svoje građane i teritoriju, dakle, ne ponašaju se kao carstva, nego kao suverene države. Naši susjedi su suviše slabi da bi bili carstva, a suviše nespremni da pristanu na sopstvenu državnu suverenost i tu je izvor mnogih problema koji se prirodno odražavaju i na Crnu Goru.
VN: Šta su pokazali događaji posljednjih nekoliko mjeseci, da ima ili da nema te patriotske platforme?
RADULOVIĆ: Državu Crnu Goru čuvaju institucije sistema i patriotska platforma na kojoj počivaju, bez toga je sva naša priča uzaludna i besmislena. Događaji proteklih nekoliko mjeseci pokazali su institucionalnu spremnost i osposobljenost da se na valjan način odgovori izazovima pred koje je naša domovina bila stavljena. U našem slučaju bar je izbor uvij ek jednostavan: ili ćemo odgovoriti kako treba, ili nestati… Posao još nije okončan, rasplet treba očekivati na sudu. A i to će, opet, biti jasan pokazatelj kakve su nam institucije i država.
VN: Da li je crnogorska intelektualna elita adekvatno reagovala u prelomnim događajima, a oni posljednjih mjeseci jesu bili takvi?
-RADULOVIĆ: Za društvo je i bolje što se pojedini nijesu javljali, kakvi su. Kada ih malo bolje pogledate vidite prazni kosmopolitizam, prezir prema kulturi naroda kojemu pripadaju, ako već nije u pitanju otvorena mržnja i nipodaštavanje. Pojedini, opet, čekaju da vide kako će se stvari dalje politički odvijati, pridržavajući se u međuvremenu one lažne mudrosti „ćutanje je zlato”. Ne dijelim to mišljenje, smatram da je za intelektualca pametan i argumentovan javni govor u suštini jedina vrijednost koju posjeduje.
VN: Kažete da je intelektualno ćutanje luksuz…
RADULOVIĆ: U ovakvim olujnim vremenima, intelektualno ćutanje i politička nezainteresovanost jesu luksuz koji patriotski misleći čovjek sebi ne može dopustiti. Međutim, ne bih volio da zbog određenog broja onih koji se nijesu oglasili, a od kojih se možda očekivalo, zaboravimo ljude čije su reakcije bile moralno i intelektualno relevantne, i u crnogorskoj javnosti prihvaćene na tome odgovarajući način. To bi bilo nepošteno prema njima, njihovoj pameti i hrabrosti.
VN: Kako izaći iz tih podjela i okrenuti se budućnosti?
-RADULOVIĆ: Crna Gora napreduje u evro-atlantskim integracijama. Ali ono što je najbitnije jeste da naša zemlja polako mijenja civilizacijski krug kojemu pripada, da jasno saopštava svoju volju da želi biti dio savremene civilizacije Zapada, zajedno za istim stolom sa najrazvijenijim zemljama svijeta. Što ne bi bilo moguće da nije uspio Referendum 2006. Suverena država je instrument civilizacijske emancipacije društva, i mi samo koristimo njegove prednosti. Naše podjele su fundamentalno političkog karaktera, dodao bih i civilizacijskog, i prirodno je da izazivaju najrazličitije neprijateljske reakcije. Dok smo bili tretirani kao rusko i srpsko „brčkalište” na Jadranu nije bilo nikakvih problema, ali onoga trenutka kada smo odlučili napustiti tu poziciju postali smo problem.
Svi smo mi u Crnoj Gori životno upućeni jedni na druge, i svi smo potrebni jedni drugima kao sagovornici i saveznici u izgradnji boljeg demokratskog društva u kojemu će nam svima biti komotno. Savremeni svijet je izgradio mehanizme artikulacije društvenih napetosti u civilizacijski prihvatljivoj formi, kroz izbore i procedure, i bilo bi dobro da ih se pridržavamo.
VN: Da li država dovoljno radi na razvijanju osjećaja pripadnosti?
RADULOVIĆ: Država mora da radi na sebi, i to neprekidno. Nije njeno da se bavi osjećanjima svojih građana, a još manje je njeno da se bavi estetikom i kozmetikom, tj. načinima da bude lijepa i da nas zavodi poput kakve silikonske namiguše. Državni posao je mučan i težak, a vidi se samo kada nije urađen da valja, kada je sve kako treba neprimjetan je. Osnovni zadatak vlasti jeste da svakoga dana radi na tome da država bude pravna i uređena, da se u njoj garantuje sigurnost svakom građaninu, da je sudstvo nezavisno a da oni koji krše zakone varaju za nepočinstva, da nam je zdravstvo kvalitetnije, školstvo bolje… itd. Nije država nekakav metafizički entitet koji se ne može precizno izmjeriti u stvarnosti, naprotiv, lako su mjerljiva njena dostignuća u svakodnevnom životu.
VN Drzavljanstvo mora da vrijedi da bi mu značilo, jednostavno mora da mu se isplati. Ne govorim o onom lažnom patriotizmu kojeg hulje pretvaraju u robu koju mogu da naplate, govorim o državljanstvu. A kada se građanin uvjeri da država radi za njega i njegovu dobrobit, onda on počinje da je poštuje, jer vidi da ona nije tek skupa igračka u nečijim neodgovornim rukama, nego instrument opšteg dobra. Za uspostavljanje kvalitetnog odnosa država građanin ta linija međusobnog poštovanja je sasvim dovoljna, sve ostalo je čisti dobitak.
VN:Matica je nedavno objavila konkurs za esej na temu: Kakvo nam je obrazovanje?
RADULOVIĆ: Matica crnogorska svake godine raspisuje konkurs za esej na neku od tema koje imaju društveni značaj. A o propozicijama konkursa svi zainteresovani mogu se obavijestiti na našem sajtu ili fejsbuk profilu. Ove godine riječ je o crnogorskom obrazovanju, njegovim dometima i funkcionalnosti. Državne institucije koje se bave obrazovanjem u proteklih 10 15 godina intenzivno su sprovodile reforme u svojoj oblasti, i to je dobro, j er postoji puno valjanih rješenja.
VN: Govorite i o paradoksima u obrazovnom sistemu…
RADULOVIĆ: Tačno. Uočljivi su mnogi paradoksi do kojih se u reformama došlo. Pomenuću jedan iz srednje škole za koji vjerujem da može biti dovoljno ilustrativan: logika je kao obavezan predmet ukinuta u gimnaziji, i ponuđena učenicima kao izborni, čime je grubo narušen prirodan i neophodan slijed za razvoj kritičkog mišljenja mladih ljudi: psihologija u drugom razredu, logika u trećem, a filozofija i sociologija u četvrtom. Svi su obavezni predmeti, osim logike. I nesporno treba da budu, ali je neophodno da to bude i logika. Ljudi zdravoga razuma znaju logički da misle, tj. znaju prepoznati da li je nešto logično ili ne, nije zadatak logike kao predmeta u srednjoj školi da ih tome uči. Zadatak je neuporedivo ozbiljniji, da ih nauči zbog čega je nešto nelogično, i da ih osposobi da to valjano argumentuju. Ipak, ne vjerujem da je pakleni plan u pozadini, više mi to liči na crnogorski šlamperaj. Preučili gradivo sa seminara „aktivne nastave i kritičkog (ne)mišljenja” pa odlučili da ga primijene u Crnoj Gori.
Cijena neprincipijelnih političkih nagodbi
VN: Da li je crnogorski identitet ugrožen, obzirom njegovom potiranju i obesmišljavanju i dalje intenzivno radi…
RADULOVIĆ: Nije problem kada neprijatelji rade na potiranju crnogorskog identiteta, kada nam otimaju vrijednosti kulture i lažno ih predstavljaju kao svoje, kada se bahate i prijete… To se od njih očekuje da rade, to im je posao. Navikli smo i suprotstavljamo se. Problem nastaje kada naša vlast sa tim i takvim tipovima pravi neprincipijelne političke nagodbe, a na uštrb bitnih odrednica crnogorskog nacionalnog identiteta. Sjetimo se samo kako je došlo do nakaradnog imena jezika, sa crticama i zarezima, protivustavnom političkom nagodbom, jer su im bili potrebni glasovi opozicije za izglasavanje nečega u parlamentu. Takvih primjera ima nažalost dosta. Međutim, u politici nikada nije dobro raditi baš sve što se nekome može, kao ni u životu, uostalom. Najzad, zbog te neprincipijelnosti i nebrige, zbog odsustva političke borbe sa jasnih patriotskih polazišta, i došli su u situaciju u kojoj se sada nalaze da im opozicija udara „šklempe” u parlamentu. Nažalost, ne figurativno.
VN: Crna Gora je ponosna na svoj multietnički i međuvjerski sklad, sačuvan uprkos turbulencijama kroz koje prolazi…Gdje je tu crnogorski identitet?
RADULOVIĆ: Multietnički i međuvjerski sklad ne radi na potiranju i obesmišljavanju crnogorskog nacionalnog i kulturalnog identiteta, upravo suprotno, to su njegove bitne komponente. I to je jedna od onih stvari koja me čini ponosnim na vlastitu nacionalnu pripadnost. Oko toga nema dileme. Kada je prije nekolike godine Angela Merkel rekla da je multikulturalizam mrtav, to možda vrijedi za Njemačku, ali ne za Crnu Goru. Niti jedan narod koji živi u našoj zemlji nije došao odnekud sa strane i naselio, pa sad imamo muke da ga uvedemo u domicilnu kulturu. Naprotiv, riječ je o autohtonim narodima koji dijele mnogo toga zajedničkog, u prvom redu jezik i kulturu, ali i onu međusobnu upućenost o kojoj sam govorio, a što je neuporedivo značajnije.
Nijesu problem podjele, nego patološka forma isključivosti i mržnje koja ih prati
VN: Crnogorsko društvo je i dalje duboko podijeljeno i to traje već više od jednog vijeka…
RADULOVIĆ: Podjele u društvu nijesu nužno loša stvar, one doprinose dinamičnosti i vitalnosti jedne političke zajednice, razmjeni ideja i stvaranju uslova za ispoljavanje fine političke imaginacije za pronalaženje novih i kreativnih rješenja, to su podjele koje jačaju državu i društvo. Ne postoje monolitna i beskonfliktna društva, totalitarizmi su pokušali da ih stvore, pa znamo kako je to okončalo uništenjem i države i društva. Međutim, postoje destruktivne podjele koje razaraju društveno tkivo i zajednicu neprekidno drže na ivici opstanka, grubo je i nasilnički ugrožavaju. To su podjele koje lako poprimaju patološku formu isključivosti i mržnje. I zbog toga zahtijevaju poseban oprez i budnost svih građana, da se ne bi izrodile u sukobe i krvoproliće. Jer u slučaju takvog sukoba u Crnoj Gori, pobjednika neće biti. Biće preživjelih, naravno, jer uvijek neko preživi, ali neće postojati pobjednik, to je sigurno.
Crna Gora je „sladak zalogaj”, ali se ne da „progutati”
Razumijem apetite drugih, naša domovina je zaista sladak zalogaj, u djelovima ili u cjelini, i ne čudi me što misle kako bi aneksija prošla bez problema. Međutim, ako smo od prošlosti išta naučili onda je to da je Crna Gora isuviše autentična da bi se mogla lako „progutati”, ili na bilo koji način „upakovati” u drugome poželjniju formu od one koju izaberu njeni građani slobodnom voljom. Pokušavali su, ali nijesu uspjeli. Što ne znači da će odustati. U svoje neprijatelje možemo imati puno povjerenje, oni nas nikada neće iznevjeriti. I upravo zbog toga moramo nastaviti da budemo pouzdani saveznik partnerima, kojih, srećom, u savremenom svijetu nije malo, a što je posebno bitno, nijesu bez uticaja i volje da pomognu.
