Poslije ubjedljive treće i četvrte epizode,serijal „Božićni ustanak“ je opet na kljakavom terenu. Velja skupština je održana i počinjeno je još velje ubistvo, ali ničega veljeg u petoj epizodi nije bilo od prenaglašene pozadinske muzike i razvučene radnje. Ovaj nastavak je samo poslužio Željku Sošiću da napravi drugačiji raspored na tabli i pripremi – nadajmo se – bolje naredne epizode.
Počelo je Danilovim (Miodrag Radonjić) saznanjem da je broš koji je poklonio Jeleni (Sanja Popović) završio kod Francuza (Amar Bukvić) i odlukom da se vrati u Rusiju. Gledali smo prvu epizodu, samo u rikverc – pozdravljanje sa familijom, odlazak na njegovo i Jelenino mjesto i nazad na lađicu kod švercera, prototipa modernog, sveznajućeg crnogorskog taksiste.
Ipak, Danilo nije mogao da pođe. Ovo ipak nije prva epizoda – srpska vojska sada kontroliše Cetinje. Grad je pobijelio od plakata o ujedinjenju Srbije i Crne Gore. Počinju da se pominju bjelaši i zelenaši. Narod ne zna šta ga je snašlo.
Ne zna narod, a ne znamo ni mi kraj malih ekrana što se desi sa kamerom i inače dobrim scenarijom tokom snimanja skupštine. Umjesto da donošenje odluke da se kralj Nikola zbaci sa prijestola, a Crna Gora pripoji Srbiji i postane dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, bude jedan od bolje napisanih u serijalu, cijela sekvenca ličila je na klip snimljen telefonom u kom jednu te istu parolu skandira Demokratski front.
„Mi od danas više nijesmo Crnogorci, nego Srbi!“ I onda petominutna sekvenca gaženja crnogorske zastave čizmama i opancima, uz srceparajuću muziku u pozadini. Ma dajte... Čak i da je poenta cijele scene „istorija se ponavlja“ a nije, opet je previše uprošćeno. Valjda je bilo nekoga da prozbori koju pametniju riječ o veljem ujedinjenju veljih država. Za serijal koji je do sada vrlo pažljivo gradio likove i prikazao zašto je „svako u pravu“, kakve god diskutabilne potezevukao, ovo je bila vrlo poprostačena scena.
Drama u Todorovoj (Mladen Nelević) kući pristojno je prikazana, ali imala je potencijala za mnogo više, naročito zbog finalne scene u kojoj prima metak za kralja, državu i obraz. A na kraju smo gledali Mladena Nelevića kako pada niz skale nekoliko minuta... Valjda da dokaže da Crnogorce ne možete srušiti tako lako. Može to mnogo bolje.
M. I.
FOTO: Ivan Čojbašić
