Jedan od najvećih mrzitelja Američke akademije, francuski sineasta Žan-Lik Godar, rekao je: „Kad bi reditelji gradili avione, dogodila bi se nesreća svaki put kada poleti. Ipak, u svijetu kinematografije, te nesreće se zovu Oskari.“ Mnogo puta smo imali priliku da se uvjerimo koliko je Godar u pravu zbog toga što se ruga Američkoj akademiji. Međutim, njegove riječi su pale u vodu prije nekoliko dana.
Nevažna blamaža
Zlatnu statuetu uzeo je magični film „Moonlight“ - favorit svakog kritičara, ali istovremeno ostvarenje kom je, pored sve hvale, od početka bilo suđeno da ga vidi ograničen broj ljudi, izvrti se na nekoliko festivala i završi u folderima manje grupe filmofila. Američka akademija rijetko nagrađuje masterpise i izuzetno važne filmove kakva je coming of age drama Berija Dženkinsa, naročito kada u pozadini vrebaju „laganini“ ostvarenja kakav je mjuzikl „La La Land“.
Zato bi bilo šteta da 89. uručenje Oskara bude zapamćeno u znaku blamaže zbog zabune prilikom proglašenja pobjednika u kategoriji najboljeg filma. Greška službenika Brajana Kalinana iz kompanije „PwC“ ne smije da pomrači trijumf filma „Moonlight“, iako je zamjena koverti učinila pobjedu Berija Dženkinsa manje slatkom, a ekipu „La La Landa“ gomilom gubitnika. Ako malo razmislite, ovaj fijasko je bio predivan, iako bolan za kreativni tim iza mjuzikla Demijena Šazela. Bio je prelijep zato što je priča iz „La La Landa“ pretočena u realnost.
Kao što su glumica i džez muzičar, koje igraju Ema Stoun i Rajan Gosling, u finalu filma otvorili srca i vidjeli da su mogli uspjeti zajedno, a nijesu, tako je i „La La Land“ u jednom trenutku držao u rukama pobjedničku statuetu, a onda je izgubio. Ali, to ga ne čini gubitnikom, kao što to nijesu ni glavni likovi njegovog filma.
Šazelov mjuzikl je osvojio šest Oskara, sedam Gremija i sijaset nagrada kritičara. Upisao se u filmsku istoriju i, što je još važnije, u srca miliona gledalaca širom svijeta. „La La Land“ je pobjednik - sa ili bez zlatnog ćelavka. To je dokazala i dostojanstvena ekipa predajući kovertu Beriju Dženkinsu, a potvrdio i ovaj reditelj skromno zahvaljujući na priznanju i dodajući da mu je užasno žao što je dobio na takav način.
Dva kiksa
To naravno ne znači da nijesmo eksplodirali od sreće u trenutku kada smo shvatili da je „Moonlight“ proglašen za najbolji film. Ne radi se tu o zlobi prema „La La Landu“, koji je istinski slatko, ali precijenjeno ostvarenje. Radi se o pravdi koju rijetko imamo priliku da vidimo na uručenju Oskara. Riječ je o tome da se ove godine, makar na jednom uručenju, dogodila promjena u redovima Američke akademije. Nije sve ostalo na papiru – priznanja su uzeli oni koji ih najviše zaslužuju.
Jedina dva potpuna kiksa su Ema Stoun, pobjednica u kategoriji glavne glumice, i katastrofalni „Suicide Squad“ koji je porazio „Star Trek Beyond“ i „A Man Called Ove“ za najbolju šminku i frizuru. Nego, akademici su morali da izduše i daju statuetu makar jednoj „američkoj dušici“. Samo je to potpuno neprihvatljiv čin kada je među kandidatkinjama Izabel Iper za jezivo dobru rolu u „Elle“. Ili Natali Portman za zapanjujuću Džeki Kenedi u biografskom filmu Pabla Larejna. Pa čak i tek „ispilila“ Rut Nega za „Loving“ i veteranka Meril Strip u „Florence Foster Jenkins“!
Druge pratilje
Tri kategorije mogle su da prođu drugačije, ali nije toliko strašno što je druga pratilja postala pobjednica. „The Salesman“ Ašgara Farhadija, nagrađen za najbolji strani film, nije zaslužio prednost u odnosu na njemačko ostvarenje „Toni Erdmann“, ali nesumnjivo je riječ o sjajnom ostvarenju. U pitanju su nijanse, a kada se na Farhadijev film doda politička konotacija, čak je i bolje što je priznanje otišlo u ruke zemlji koja je na Trampovoj „crnoj listi“.
Manje oprostivo je zaobilaženje animacije „Kubo and the Two Strings“ i nagrađivanje filma „Zootopia“. Opet nijanse i nada da će priznanje osvojiti nekonvencionalna, neobična stop-animacija, koja je ušla u istoriju kao prva iz ovog žanra nominovana za specijalne efekte.
Kejsi Aflek („Manchester by the Sea“) dobio je nagradu za najboljeg glavnog glumca koja je morala završiti u rukama Denzela Vošingtona („Fences“). Ili nije. Opet te dosadne nijanse. Obojica su poslije dužeg vremena dobili nevjerovatne role da se iskažu, pa je procjena ko je bio bolji stvar subjektivne percepcije.
Bez nervoze
S druge strane, mogli smo da znamo da nećemo imati mnogo razloga za nervozu čim je u prvoj kategoriji, sporednoj muškoj ulozi, nagrađen Maheršala Ali („Moonlight“). Poslije opakih rola u serijama „Luke Cage“ i „House of Cards“, Ali je briljirao u ulozi spolja čvrstog i oporog narko dilera u čijim grudima kuca veliko srce. Jednako oduševljenje stiglo je kada je za najbolju sporednu glumicu priznanje uzela Vajola Dejvis („Fences“).
Sve ostalo je bilo na svom mjestu, čak i priznanje za najboljeg reditelja za 32-godišnjeg Demijena Šazela, iako je konkurencija bila žestoka. Najmlađi reditelj svih vremena koji je dobio Oskara poslije samo dva dugometražna filma imaće još mnogo da kaže i pokaže u narednim godinama.
Zato pamtite ovogodišnje uručenje Oskara po rekordnom broju neironičnih, srdačnih uzdaha sreće kada su proglašavani dobitnici, a ne po blamaži Američke akademije, kompanije „PwC“, Vorena Bitija, Fej Danavej i ekipe filma „La La Land“. Upamtite je kao godinu kada su se Oskari „opametili“, a hoće li Voren Biti ili ne biti vidjećemo naredne godine!
Marija IVANOVIĆ
