Kultura

Praizvođenje „Otvorenog kraja“: Bunt koji nedostaje

Mogu reći da sam zadovoljna praizvođenjem mog komada „Otvoren kraj“. I to ne samo premijerom, već cijelim procesom koji se dešavao proteklih mjesec dana i Petrom Pejakovićem koji je veoma dobar pedagog, promišljen i kvalitetan reditelj, istakla je dramaturškinja Jovana Bojović.
Praizvođenje „Otvorenog kraja“: Bunt koji nedostaje
Portal AnalitikaIzvor

Drama, koja je prije nepune dvije godine proglašena za najbolju na Konkursu za nagradu Crnogorskog narodnog pozorišta za savremeni domaći tekst neafirmisanih autora „Skroz nova drama“, čija je tema bila „Junaci našega doba“.

Nakon postavljanja na Scenu „Studio“ nacionalnog teatra, posebno ističe zadovoljstvo igrom glumaca koje je, najvećim dijelom, upoznala tokom studija na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti.

- Sada sam se uvjerila da su veoma posvećeni, talentovani i vrijedni, što je nekada i rijetkost. Valjda se spoji takva ekipa koja se dobro razumije i vrijedno i posvećeno radi - zaključila je ona o procesu rada na ovom komadu.

2602otvoren1

Reditelj Petar Pejaković kaže kako odavno nije radio „s ljubavlju i radošću“ kao ovog puta, te se nada da je to primjetno. Uz to podsjeća kako „sve predstave koje su zdrave i dobre, igranjem napreduju“.

- Ovo je jedna kamerna drama kojoj tek treba slijeganje. Kratko smo radili za ovakvu vrstu komada - prije svega na unutrašnjem planu. Ali, moram da kažem da je ovo rijedak primjer da glumci ulažu toliko truda i posvećenosti. Naučili su da sviraju instrumente koje nikada nijesu vidjeli i savladali tekst koji je emotivno veoma zahtjevan, kompleksan. Uradili su i puno tehničkih stvari koje izvode tokom predstave. Dakle, oni kao da su tri posla uradili u nešto više od 35 dana - ispričao je on za Portal Analitika.

Glumac Aleksandar Gavranić imao je možda najzahtjevniju ulogu, jer je kroz monologe iznosio „bijes“ generacije koja je danas, u stvari, nijema.

- Proces je bio težak i iscrpljujući, pa mi sada treba distanca - da se ohladim i objektivno vidim što se na sceni desilo. Na kraju, uradili smo ono što smo vježbali, što smo htjeli i zbog toga sam zadovoljan. „Otvoren kraj“, kao i komad „Isti“, su porodične drame koje nas se stvarno tiču - precizirao je mladi stvaralac, koji se nalazi u glumačkoj postavi obije predstave.

2602otvoren2

Posebno ga raduje što se teme ova dva teksta direktno dotiču života - ili svakodnevice - svih nas.

- Jer, ono što se tiče nas, glumaca i režisera na sceni, tiče se i publike. Mislim da je dobro da se temama vraćamo nečemu što nas zbližava i što poziva na dijalog, što otvara neko promišljanje. Odlazak u pozorište sada ima viši smisao od puke zabave - zaključio je Gavranić, uz kojeg se na sceni pojavljuju Filip Đuretić, Julija Milačić, te izuzetno nadahnuti Gojko Burzanović.

Uz muzičare Vjeru Nikolić - ujedno autorku muzike - te Mladena Nikevića, te efektna rješenja scene i kostima Ivanke Vane Prelević, Pejaković je uspio da unese gradaciju osjećanja, pozitivnih i negativnih, iako upravo srdžba najbolje predstavlja suštinu odnosa likova među sobom i sa spoljnim svijetom. Uz sve to, neizostavno se nameće pitanje: da li je teška bolest ili smrt najgore što nam se može desiti? Zato „Otvoren kraj“ reditelj naziva „bremenitom predstavom“.

- Gledali smo da napravimo neku pank predstavu, jer sam pripadnik te generacije. Moj motiv je bio - bunt koji nedostaje u mladoj generaciji. U ovoj priči su mladi glavna tema, i pokušaj da sve to malo oživimo, ali nismo baš htjeli da im držimo neko predavanje. Gledali smo, prije svega, da djelujemo kroz neki emotivan način, kroz energiju, nešto više kroz iracionalno i nesvjesno. Lično, 80 odsto onoga što radim posvećujem tome da mladi i djeca budu što bolji, da bolje žive i imaju bolje uslove. Tek tada će oni biti svjesniji i kao ljudi, i kao građani. U to duboko vjerujem i ovo je moj mali doprinos - potcrtava reditelj.

2602otvoren3

Bojović iz svog ugla pojašnjava zbog čega je saglasna s takvom ocjenom.

- Tokom samog procesa, nismo „samo radili svoj posao“, već smo mnogo pričali, diskutovali... I to ne samo o tekstu koji sam napisala, već i o temama i idejama koji taj tekst sobom nosi. Pričali smo o problemima mladih danas, o nekom buntu koji treba da postoji, a nema ga, o roditeljima i njihovoj generaciji... Svi smo tražili i nalazili lične motive zašto nam je svima važno da ovo igramo, da tu priču ispričamo. I mislim da smo to i uspjeli. Nadam se da je i publika steka sličan utisak - ispričala je dramtaruškinja.

Kako nam je rekla, praktično - obećala, takve teme biće i u buduće u fokusu njenog dramskog stvaralaštva.

- To je neki moj stil. To su teme koje me lično intrigiraju, provociraju i njima ću se i dalje baviti. Već radim na jednom komadu, a biće ih još - najavljuje Bojović za Portal Analitika.

K.J.

Foto: CNP/D.Miljanić

Portal Analitika